Pomućena idila: Lula i Obama
Тренуци пријатењства: И њацио Л ула да С илва и Барак Обама (Фото Бета)
Kratko je trajala idila između dva najpopularnija predsednika na svetu koju su, ne ulazeći u striktna ispitivanja globalnog javnog mnjenja, jedan drugom namenili prvi crni stanovnik Bele kuće u istoriji SAD i harizmatični levičar Lula da Silva na čelu rastuće svetske sile – Brazila. Danas svi govore o pismu koje je Barak Obama pre neki dan faksirao Lulinom kabinetu u Braziliji, uoči sletanja iranskog predsednika Ahmadinežada u jednu južnoameričku prestonicu.
Kompletan sadržaj dopisnice iz Vašingtona nije poznat, ali brazilski mediji (prvi je o Obaminom pismu izvestio „Folja de Sao Paulo”) otkrili su da ona skreće pažnju na dve tačke oko kojih se SAD i Brazil, kako se ispostavlja, ne slažu: Iran i Honduras.
Nekadašnjeg metalurškog sindikalistu, osnivača danas najveće latinoameričke levičarske Partije radnika, sve češćeg posrednika u međunarodnim konfliktima, Obama je dopisom „podsetio” na stanje ljudskih prava u Teheranu i na Ahmadinežadovo odbijanje da zaustavi nuklearne programe. Traži od brazilskog parnjaka podršku za dogovor sa Teheranom po meri „međunarodne zajednice”, što u ovom slučaju znači obustavu rada na nuklearnoj tehnologiji.
Lula je sa dvočasovnih razgovora sa iranskim predsednikom izašao sa suprotnim stavom od onog koji se očekivao u Vašingtonu. Iran ima pravo da razvija nuklearne programe u mirnodopske svrhe, a izolacija ove zemlje, za šta se zalažu zapadne zemlje i SAD, ne bi imala nikakvog smisla, rečeno je u Braziliji, koja je prvi put, posle šaha Reze Pahlavija, dočekala najvišeg gosta iz Teherana. Zadovoljan rezultatom, iranski predsednik otputovao je kod svojih starih saveznika Eva Moralesa (Bolivija) i Uga Čavesa (Venecuela) gde su antiimperijalistički tonovi otresitiji i mnogo bučniji.
Slučaj malog, siromašnog Hondurasa još je bliži srcu Latinoamerikanaca koji strahuju da će se preko ove karipske države vratiti era latinoameričkih desničarskih vojnih udara uz podršku Vašingtona. U komplikovanom sledu događaja, posle upada vojske u predsedničku rezidenciju, i odvođenja Manuela Zelaje u egzil (28 juna), zavođenja vanrednog stanja, predsednik se u septembru ušunjao u svoju zemlju i ustoličio se u ambasadi Brazila, pošto mu je povratak bio zabranjen. Sada se čuje da će Vašington prihvatiti rezultate izbora zakazanih za 29. novembar pre odstranjivanja Zelaje, dok Brazil i ostali deo Latinske Amerike smatraju da bi to bila legalizacija puča. Latinoamerikanci su jedinstveni u stavu da će se priznavanjem ovakvih izbora ohrabriti mnogi drugi da zbacuju predsednika kad se on nekome u državi, najčešće vojsci, ne dopada.
Obama i Lula srešće se uskoro na globalnoj konferenciji o klimatskim promenama u Kopenhagenu, tamo gde su se pre dva meseca poslednji put videli oči u oči. Tada je Lula trijumfovao i odneo Rio de Žaneiru titulu prvog olimpijskog grada u Južnoj Americi. Obama se vratio praznih ruku za Čikago, što je podstaklo veliku medijsku kritiku. Analitičari danas gotovo jednoglasno tvrde da je rascep u idili koja je vladala između predsednika dve američke sile – nezalečiv. Dijagnostikuju čak da bi pukotina mogla da preraste u provaliju, bez obzira na to što se Obama i Lula lično međusobno simpatišu. Samo pojedinci među ekspertima za globalnu diplomatiju i međunarodne odnose očekuju potpuno izmirenje, jer svađe, kažu, nije ni bilo. Reč je o dijalogu, na koji moramo da se naučimo u novim vremenima. A dva giganta na južnom i severnom delu istog američkog kontinenta oduvek su se, uz sve razlike – dobro razumeli.