U čast dopisnika

01. 12. 2009. 22:00

Na 51. godišnjicu rađanja televizije u Srbiji, Radio-televizija Srbije proslavila je prvi rođendan svog najmlađeg programa. Sama je tom datumu pridala veliki značaj u nastojanju da ga tako shvate i kao takvog pozdrave i svi pretplatnici Javnog servisa.

A reč je o digitalnom programu koji je, zasad, dostupan samo malom broju gledalaca jer prijem signala zahteva posebnu opremu i samo pretplatnicima onih kablovskih distributera koji su novorođenče RTS-a smestili u svoj paket.

Prošlogodišnje uvođenje u upotrebu nove TV tehnologije na jednom eksperimentalnom kanalu razumljiva je i blagovremena odluka RTS-a s obzirom na to da, prema evropskim propisima, potpuna digitalizacija 2012. godine postaje obavezna za sve TV emitere na kontinentu. Ali ono što taj potez RTS-a čini posebno vrednim hvale jeste činjenica da je prvi prostor za „digitalno oštre” slike i isti takav zvuk ustupljen emisijama iz kulture i umetnosti. Stvoren je tako svojevrstan art kanal na kom se visok kvalitet sadržaja prikladno spaja s visokim tehničkim standardima, te se u svakom smislu dobija veoma ekskluzivna TV ponuda.

Istovremeno, pregalačka ekipa „Trezora” domišljato je obeležila Dan televizije pokazujući novo i podsećajući na staro. U moderne studije i savremeno opremljene radne prostore Javnog RTV servisa dovela je spikere da, iz novina od pre pola veka, čitaju tekstove, reportaže, pa i humoreske o prvim danima tog čuda zvanog televizija.

Ali ništa tehnološka čudesa ne mogu bez ljudi – pa se „Trezor” opet dobro setio da podseti na dopisnike. Dva izdanja posvetio je profesionalcima koji na ekran ne iznose umetničke prerađevine života već sirov i surov život sam. No i on je u probranim dopisničkim prilozima bivao umetnički nadrealan, apsurdan, humoran, tragičan. Iz dvadeset dopisništava stigle su priče setne i zabavne, tmurne i smešne – o krevetu na krovu i o pečurkama u barutani, o švajcarskom siru u šumadijskom i o olimpijskim medaljama u vojvođanskom selu… Govorile su o ruskoj nevesti pribavljenoj preko oglasa, o tome za šta sve u transportne, poljoprivredne i svakojake druge svrhe može da služi automobil marke „vartburg”, kako se snalaze stanovnici zvanično najsiromašnije opštine Trgovište, a kako Pešterci u snegu i ledu…

Iako, kao često dosad, naglo prekinuta ponovnim uključenjem u direktan prenos zasedanja Narodne skupštine, emisija je, srećom, stigla da pomene doprinos i zasluge dopisnika za informativnost programa RTS-a, te da će najboljima među njima ponovo biti dodeljivane nagrade „Zoran Amidžić” (novinaru) i „Rade Radošević” (snimatelju) u znak sećanja na kolege koje su stradale na službenom zadatku.

Čija god da je ta inicijativa, doneće dobra celoj kući. Podizaće motivaciju onih kojima je zadatak da o Srbiji govore s terena, a ne iz TV studija, kojima je put do statusa TV zvezde zatvoren jer ne propituju ministre i poslanike i ne ćaskaju s pevačicama i glumicama, kojima je istraživački i kritički pristup pojavama otežan jer su lokalni moćnici često opasniji i osvetoljubiviji, pa i zaštićeniji od drugih.