Usamljenost je zarazna

03. 12. 2009. 22:00

Жене брже шире негативне емоције

Od našeg stalnog dopisnika
Vašington,  decembra – Ako se osećate usamljeno, uteha može da vam bude da u tome niste sami – ili da bar to nećete dugo biti. Jer vaše stanje je zarazno – ne možda kao novi grip – ali šanse da se u sličnom raspoloženju nađe neko koga poznajete su velike.

Ovo su zaključci studije trojice američkih profesora: Džona Kakiope sa Čikaškog univerziteta, Nikolasa Kritakisa sa Harvardskog medicinskog fakulteta u Bostonu i Džejmsa Favlera sa Univerziteta Kalifornije, koja je objavljena u decembarskom broju stručnog „Žurnala ličnosti i socijalne psihologije”.

Studija je jedna iz serije istraživanja koja su dosad obavljali samo profesori Kristakis i Fovler, proučavajući kako se navike i osećanja šire kroz društvene mreže. U ranijim radovima oni su pokazali da su „zarazni” i preterana gojaznost, pušenje – i sreća.

U slučaju usamljenosti, glavni nalaz je da usamljenici nisu sigurni u svoje društvene veze i da kao takvi nepoverenje šire i među one sa kojima su (ponekad) u kontaktu.

Usamljenošću, konstatuju pomenuti istraživači, pre možete da se zarazite od prijatelja nego od članova porodice. Brže se širi među ženama nego među muškarcima, a najzaraznija je među susedima koji žive u krugu od oko jedne milje (1,6 kilometara) jedni pored drugih.

Ako imate jednog usamljenog prijatelja, jedan je od nalaza studije, šanse da i vi to postanete su od 40 do 65 odsto.

Profesor Kakiopo to objašnjava ovako: „Recimo da ste, iz bilo kog razloga – gubitak supruge, razvod – postali usamljeni. Kao takvi vi sa ljudima onda opštite negativnije nego dotle. To zatim i kod njih izaziva negativno raspoloženje i povećava verovatnoću da će negativne vibracije preneti i na druge, čime minimiziraju svoje socijalne veze i na kraju postaju i sami usamljeni.”

Usamljenici se zbog svoje situacije lociraju na periferije društvenih mreža – ali pre nego što se tamo usidre, prenose na prijatelje i najbližu okolinu, konstatuje se još u studiji, koja je u prvim reakcijama iz naučnog esnafa i pohvaljena i osporena. Dok jedni naime to smatraju važnim doprinosom u ovoj oblasti, drugi smatraju da su iz prikupljenih podataka mogli da budu izvučeni i drugi zaključci.

Pomenuti profesori inače ne pominju da li se i ova zaraza može preduprediti – nekom vakcinom.