Kad kičica zameni mikrofon

03. 12. 2009. 22:00

Џони Мичел: аутопортрет на омоту албума

U svetu savremenog šou-biznisa teško je zamisliti da se neka zvezda bavi samo jednim poslom. Dok se neki muzičari pored primarne profesije bave glumom, produkcijom, ili voditeljskim poslom, uglavnom da bi povećali svoj konto u banci, ima i onih koji su pasionirani zaljubljenici u svoje hobije. Tako, na primer, Roni Vud, Toni Benet, Dejvid Bouvi ili Džoni Mičel – da ih muzika nije proslavila, svoje uhlebljenje mogli su bez problema da pronađu u slikarstvu. Za razliku od svojih kolega koji manje ili više bezuspešno „crtkaju”, pomenuti muzičari su već decenijama priznati u svetu treće umetnosti.

Možda nekom prezime Benedeto zvuči kao umetnički alter-ego srednjovekovnog slikara. Ipak, u pitanju je prezime sving-pop-džez legende Tonija Beneta. Svetskoj javnosti manje je poznato da je dobitnik 15 Gremija još od detinjstva pokazao izuzetan slikarski talenat. Rođen kao Entoni Dominik Benedeto, Toni je kao dečak počeo da posećuje muzejske izložbe u rodnom Njujorku. Sa nepunih 16 godina Benet upisuje Školu za umetnosti i dizajn, gde ubrzo do izražaja dolazi njegov specifičan stil, naročito u oblasti karikature i akvarela. To su bile godine kada je širom sveta besneo Drugi svetski rat. Benet ubrzo napušta školu i traži druge poslove ne bi li došao do preko potrebnog novca u kriznim vremenima. Ipak, ni kasnije, posle globalnog uspeha u muzici, Benet nije zaboravio svoju prvu ljubav. Naprotiv, nastavio je da se bavi slikarstvom gotovo svakodnevno, pa makar se njegov rad svodio i na skiciranje viđenog prizora iz hotelskih soba u kojima je odsedao tokom turneja. Benedetove, odnosno Benetove slike nalaze se u stalnim postavkama nekih od najprestižnijih umetničkih ustanova širom SAD. Među njima su i Batlerov institut američke umetnosti, umetnički muzej „Smitsonijan”, Klub nacionalne umetnosti i mnogi drugi. Imao je tu čast da od Ujedinjenih nacija 1995. godine dobije narudžbinu za dve slike povodom pedeset godina od osnivanja ove organizacije. Većina njegovih slika na aukcijama ima početnu cenu od nekoliko desetina hiljada dolara.

Folk rok diva Džoni Mičel za sebe kaže da je prvenstveno slikarka, pa tek onda muzičarka. Sama je dizajnirala ili naslikala većinu omota svojih albuma. Smatra da je ovaj vid umetnosti često mnogo zahvalniji od bavljenja muzikom, brojnih turneja i kasnih nastupa.

– Za razliku od pesama, koje morate da svirate dok vam se ne smuče, sa slikom ste načisto, nju ne morate da slikate ponovo – kaže Mičelova.

(/slika2)U poslednjoj deceniji Džoni se praktično u potpunosti okrenula slikarstvu. Uprkos nagovaranju kolega da ne okreće leđa muzici, Mičelova je za poslednjih 12 godina objavila samo dva studijska albuma.

Dejvid Bouvi je od malena pokazao interesovanje za različite vidove umetnosti, a u mnogima se tokom karijere i sam relativno uspešno oprobao. Osim u muzici, Bouvi je više puta „zaplivao” u vodama filma, slikarstva, dizajna, fotografije i primenjene umetnosti. I dok ga jedni potcenjuju, navodeći da previše „svaštari”, drugi kažu da njegov likovni senzibilitet nije ništa manje vredan od muzičkog. Bouvijeva interaktivna umetnička galerija jedna je od najposećenijih na svetu. Čuveni roker ujedno je i glavni dizajner sopstvenog veb-sajta, koji je od strane uglednih muzičkih magazina nekoliko puta proglašavan za najbolji autorski muzički sajt. Omoti nekoliko albuma lična su Dejvidova kreacija.

Gitarista „Rolingstonsa”, Ronald Roni Vud danas uživa planetarnu popularnost kao član jednog od najslavnijeg rokenrol sastava svih vremena. Likovni kritičari tvrde da bi Vud uspeo i da je umesto trzalice u desnoj ruci isključivo držao slikarsku četkicu. Roni je studirao na londonskom koledžu umetnosti „Ealing”. Izlagao je u brojnim muzejima i galerijama sa obe strane Atlantskog okeana. Suvlasnik je londonske galerije „Scream”, u kojoj kupuju poznate rok zvezde. Poznat kao veoma skroman, Vud se nikad nije hvalio svojim slikarskim umećem. U intervjuu za magazin „Rolingstoun” svojevremeno je na pitanje novinara da li više voli da se bavi slikanjem ili rokenrolom odgovorio na svojstven i duhovit način:

– Ja sam alkoholičar, time se bavim.

Najljući muzički rivali „Stonsa”, liverpulski „Bitlsi”, takođe su imali slikare u svojim redovima. Bubnjar Ringo Star poznat je po portretima kolega. Crteži Džona Lenona veoma su cenjeni kod fanova ovog umetnika, a neki su poslužili i za omote njegovih solo albuma. Nažalost, likovni kritičari širom sveta osim epiteta „poznat” Staru i Lenonu nikad nisu dodelili i reč „priznat” slikar. Neki sa ironijom konstatuju da njihov rad na platnu nije ni bleda senka onoga što su postigli u muzici.

Još jedan od umetnika kome kritičari ne spore likovni talenat je i Merilin Menson. Ipak, njegov talenat, potvrđen izložbama u Parizu, Berlinu, Londonu i brojnim postavkama širom SAD, do danas je ostao u senci Mensonovog kontroverznog ponašanja i brojnih skandala koji prate njegovu karijeru.