O nuklearkama da se izjasni država

04. 12. 2009. 22:00

Дејан Стојадиновић (Фото Л. Адровић)

Pošto je Srbija potpisala međudržavni sporazum s Rusijom o izgradnji magistralnog gasovoda „Južni tok”, logično bi bilo da je ovih dana top tema gradnja gasnih a ne nuklearnih elektrana. Međutim, šta će biti prioritet naše zemlje u energetskoj budućnosti – struja iz atomskih ili gasnih elektrana, trebalo bi da odluči država, kaže u razgovoru za „Politiku” Dejan Stojadinović, pomoćnik ministra energetike za obnovljive izvore.

– Ono o čemu mora da se povede računa, ukoliko i kada Srbija odluči da ukine moratorijum na gradnju nuklearki, koji je već 20 godina na snazi, jeste gde će odlagati nuklearni otpad. Jer, potrebno je bezmalo 40.000 godina da bi taj otpad postao bezopasan – upozorava Stojadinović.

Upitan u kojoj meri bi Srbija obnovljivim izvorima mogla da nadomesti struju dobijenu iz nuklearki, Stojadinović ističe da je za atomske centrale potrebno obezbediti dovoljne količine uranijuma, čije su zalihe ograničene, baš kao što su oročene i rezerve nafte i gasa. A obnovljivi izvori su nepresušni.

– Vetra će – kaže naš sagovornik – uvek biti za rad vetrogeneratora koji proizvode struju. Ista je stvar i sa solarnim kolektorima, kojima najveći broj domaćinstava može da zagreva vodu. Potencijali su i u biomasi, biodizelu i bioetanolu, koji mogu da se koriste za grejanje. U odnosu na nuklearke i struju koja bi se dobijala na taj način, obnovljivi izvori ne ugrožavaju zdravlje, a ne postoji ni problem odlaganja otpada, jer ga nema, niti kupovina sirovina.

Na pitanje da li bi niska cena struje dobijena iz nuklearki mogla biti presudna da se Srbija odluči da ukine moratorijum na gradnju takvih postrojenja, Stojadinović kaže da je cena struje iz vetrogeneratora sada 9,5 evrocenti, dok je kilovat struje iz nuklearki oko 4,5. Posle 12 godina prodaje struje dobijene iz vetrogeneratora, kilovat će na tržištu koštati isto koliko i kilovat dobijen iz nuklearki. Dakle, ni to ne bi mogao biti razlog za gradnju atomskih centrala.

Stojadinović navodi primer Nemačke koja je, umesto gradnje atomskih centrala, izabrala obnovljive izvore i u tome postaje svetski lider. Zato on pita zašto i Srbija ne bi uradila isto, tim pre što su nedavno usvojene i fidin tarife, to jest podsticaji za gradnju postrojenja koja koriste obnovljive izvore.

Iako se obnovljivi izvori za proizvodnju električne energije u Srbiji još malo koriste, ne treba gubiti iz vida činjenicu da će njihovim masovnijim korišćenjem i cena struje dobijena na ovakav način biti jeftinija. Primera radi, investicioni troškovi za gradnju vetrogeneratora su već sada četiri puta niži nego pre nekoliko godina, ukazuje Stojadinović.