Jelašić i Antić
Znamo da se u Srbiji svi razumeju u reprezentaciju, politiku i devizni kurs. Tako ovih dana navijači traže od Radomira Antića da u reprezentaciju vrati Dejana Ramba Petkovića. Rambo je jedan od najboljih igrača brazilske lige, da je Brazilac igrao bi za brazilsku reprezentaciju, pa je logično da je dobar kandidat i za naš nacionalni tim. Ipak, selektor Antić najverovatnije neće pozvati Petkovića u reprezentaciju, pošto ne želi da menja tim koji pobeđuje (što bi rekao premijer Cvetković). Oba argumenta su utemeljena. Ko je u pravu? Navijači ili Antić? Antić, jer je zaslužio naše poverenje. Ali, ne daj bože da loše prođemo na Svetskom prvenstvu, prvo što će mu se zameriti jeste Rambo...
Guverner Radovan Jelašić nema taj luksuz da ga javnost ostavi na miru. Pošteno, nije to ni zaslužio, pošto monetarna politika NBS pod njegovim vođstvom nije uvek bila konzistentna, odmerena, pa ni uspešna. Ipak, ovih dana se vodi prava hajka protiv guvernera. Kažu da NBS treba da spreči porast deviznog kursa, jer se privreda ,,davi“. Guverner odgovara da NBS ne može da brani kurs. Javnost se podelila u dva tabora. Jedni ukazuju na činjenicu da slabljenje dinara poskupljuje kredite, kvari bilanse preduzeća, da je to odmazda poslovnih banaka zbog snižavanja referentne kamatne stope, da banke žele da prikažu manji profit na kraju godine i plate manji porez. Drugi kažu da su bundžije veliki dužnici (i neki tajkuni) i da ne treba njima udovoljavati, da porast kursa odgovara izvoznicima i zaradi deviza, da je reč u uobičajenim sezonskim oscilacijama i da ne treba trošiti devizne rezerve na uzaludnu odbranu dinara.
Kao u slučaju selektora Antića, argumenti jednih i drugih jesu logični, rezonovanje ispravno, ali u pogledu poruke za politiku kursa i intervencije na deviznom tržištu, jasno je, ne mogu svi biti u pravu. Ne može se, naime, kurs pustiti (da ,,pliva“) i čvrsto kontrolisati.
Ako govorimo o kredibilitetu i doslednosti, onda se ni jedni ni drugi ne mogu baš podičiti. Do jeseni prošle godine privrednici su, kao sada, napadali guvernera, ali tada za prenizak kurs (,,jak dinar ubi privredu“)! Da nešto pitam: kurs od 76 dinara za evro nije bio dobar, nije to ni kurs od 96, pa da se nađemo, recimo, na 86 i tu ostanemo? Ako neki misle da preterujem, neka se samo prisete šta se desilo ovih dana. Kurs je porastao za dinar-dva, a reagovalo se kao da je eksplodirao za 10-20 dinara.
Ni NBS često nije ubedljiva. Na kraju prethodne i početkom ove godine prodala je milijardu evra da bi sprečila ,,prekomerne dnevne oscilacije kursa“. To ipak nije bilo korigovanje sporadičnih oscilacija kursa, to je bilo mučno zauzdavanje njegove dugoročne uzlazne putanje. Gotovo svakodnevnim intervencijama NBS je pokazala da ni sama ne veruje u plivanje dinara. (A kurs je, svedoci smo, porastao i pored tog zauzdavanja.)
Dakle, prethodno ponašanje i rezultati aktera u ,,kursnoj polemici“ ne pomažu (kao u slučaju Antića). Ko je onda u pravu? Moj odgovor je – guverner Jelašić. NBS treba (više nego prošle godine) da se pridržava svoje monetarne strategije, koju je na vreme obnarodovala i koja se pokazala ispravnom za države poput Srbije. Ta strategija je ciljanje inflacije, a režim kursa je fluktuirajući. Upravo promene kursa – njegov pad ili porast – ukazuju na promene u zemlji i okruženju i služe da amortizuju udare. Porast kursa sa 76 na 96 dinara treba tumačiti upravo kao ublažavanje udara krize – da se kurs nije prilagodio imali bismo oštriji pad privredne aktivnosti, izvoza i deviznih rezervi. Posledice za neke jesu bolne, ali je važno da su bili upozoreni i svesni da rizikuju. Privreda je bar mogla, ako građani nisu, da se različitim metodima zaštiti od rizika deviznog kursa.
Da li će naša privreda biti u manjim problemima u sledećoj godini? To ne znam, kao što ne znam da li će Antić i reprezentacija na Svetskom prvenstvu ispuniti (tradicionalno visoka) očekivanja. Ipak, ako pođe po zlu, za to neće biti odgovorno aktuelno slabljenje dinara, kao što izostavljanje Ramba ne bi bio razlog za neuspeh fudbalera.
profesor Megatrend univerziteta