Naoružano pola miliona građana BiH

16. 12. 2009. 22:00

Амна Бербић

Od našeg dopisnika
Sarajevo – Rezultati istraživanja koje je vršio UNDP potvrdili su da oko pola miliona građana Bosne i Hercegovine poseduje nelegalno oružje koje se neretko koristi u incidentima kojih je u ovoj zemlji, nažalost, iz godine u godinu sve više i od kojih mnogi završavaju smrtnim ishodom. Od završetka rata pa do 2003. godine u BiH je od nelegalnog oružja život izgubilo oko 8.000 ljudi, dok nije mali broj ni onih koji su zadobili teže ili lakše telesne povrede.

„Samo u prvih devet meseci prošle godine desilo se ukupno 90 incidenata, a u istom periodu ove čak 453 u kojima je smrtno stradalo 66 ljudi, što znači da se broj incidenata u ovom, relativno kratkom, periodu povećao za 403 odsto”, kaže Amna Berbić, šef Odeljenja za bezbednost i pravdu UNDP-a. Ona smatra da je BiH, kad je reč o nelegalnom oružju, i dan-danas prava tempirna bomba.

Berbićeva upozorava da je adekvatna zakonska regulativa jedini način da se oružje uzme iz ruku nelegalnih korisnika koju, kao takvu, BiH trenutno nema. Bosna i Hercegovina nije donela ni zakon o amnestiji zbog čega ni oni koji bi se rado rešili zla ne mogu to da učine zato što se plaše kazne. Pojedinci to rade tako što oružje, u nekim slučajevima i u većim količinama, bacaju u provalije, reke ili neka druga mesta, a neretko i na prostore koji su minirani tokom rata i na taj način deminere dovode u dvostruku opasnost.

„Neophodno je čim pre harmonizovati domaće zakone u skladu sa direktivama Evropske komisije. Na taj način došli bismo do strožih kazni, morali bismo svakih pet godina izvršiti preregistraciju, a dozvolu za nošenje oružja mogli bi da dobiju samo oni koji zadovolje prilično zahtevne kriterijume”, objašnjava Berbićeva.

Ogromna količina oružja koja je u posedu građana nesumnjivo potiče iz prošlog rata. Istraživanje UNDP-a pokazalo je da se nelegalno oružje, osim u vatrenim obračunima, koristi i u mnoge druge svrhe, između ostalog za samoubistva, oružane pljačke, kao i krijumčarenje, odnosno prodaju. Saznanja UNDP-a govore da u BiH cveta crno tržište oružja, a prema nekim informacijama puška se moće kupiti za 300 ili 400 konvertibilnih maraka.

Analitičari upozoravaju da se u BiH, što se oružja tiče, nedovoljno poštuju postojeći zakoni, kažu da „oni postoje samo kao paravan za međunarodnu zajednicu“ iz kog razloga je „oružje u ovoj zemlji postalo jedno od osnovnih sredstava za rad, sve je više pljački uz pretnju vatrenim oružjem“.

Berbićeva pominje i organizovane akcije prikupljanja oružja kojih je u BiH bilo i koje bi, prema njenom mišljenju, trebalo češće organizovati na način da se zakonski garantuje ljudima da neće snositi nikakve sankcije ukoliko predaju oružje.