I penzioneri, i deca, i unuci
Danas se penzioneri, koji su izgradili sve što imamo, tretiraju kao teret, a ono što dobijaju kao penziju svedeno je na socijalnu pomoć države koja je prethodno uništila stanovništvo. Kao predsednik LDP, čovek koji ima 38 godina, troje dece, roditelje penzionere, a vodi stranku koja ima obaveze prema budućnosti tražim podršku za novu politiku penzija, ne protiv penzionera, nego baš među njima.
Dotacija iz budžeta za penzije je 2.000 puta veća od iznosa koji trošimo za usavršavanje studenata u inostranstvu. Društvo u kojem 15 odsto društvenog proizvoda, svega što se u zemlji proizvede u jednoj godini, ide na subvenciju Penzijskom fondu, koji su neodgovorni političari uništili, nema pravo da očekuje da će živeti bolje u budućnosti. Takva politika će za nekoliko godina uništiti svaku grupu u društvu, a najpre same penzionere, koje obmanjuju oni koji se predstavljaju kao njihovi zaštitnici, naplaćujući time mesto u vladajućoj koaliciji ili neodgovornoj opoziciji.
Ne možemo više da varamo jedni druge, a vlast to upravo čini. Nas kontinuitet pogrešne politike ne obavezuje. Zato je baš LDP predložio amandman za koji mislimo da je pošten – da se penzije penzionerima smanje po jedan odsto za svaku godinu koja im nedostaje do punog radnog staža. To se odnosi samo na one koji su u starosnoj penziji, a nisu radili pun radni vek. Ne mogu da budem demagog pa da žmurim pred činjenicom da je samo 19 odsto penzionera ispunilo puni uslov za penziju. I okrutno bi bilo reći da je preostalih 80 odsto krivo za to. Mnogo njih je otišlo u penziju, jer je to bila politička mera tokom devedesetih godina.
Ne radi se ovde o našoj želji da smanjimo penzije penzionerima koji imaju 13.000 dinara penzije, a pola miliona ih je takvih, nego o svesti da će za godinu dana sve penzije biti još manje, a broj onih koji penzije traže još veći. To je suština amandmana koji smo podneli.
Mnogi od onih koji danas optužuju LDP da želi da uništi penzionere decenijama su bili u vlasti ili su vodili penzione fondove, rasipali ono što su milioni ljudi stvarali i plaćali očekujući sigurnu starost. Oni su omogućili zloupotrebe, potrošili fondove kroz namernu inflaciju, besmislene ratove i podršku pogrešnim politikama.
U oktobru 2008. penzije su nominalno povećane za 10 odsto, a onda je za dva meseca evro skočio sa 75 na 95 dinara. Dobili su 10 odsto, a onda izgubili 30 procenata. Time su penzije obezvređene, a pola milijarde evra je potrošeno u projektu koji je unapred bio osuđen na propast. Umesto da povećaju penzije najsiromašnijima, oni su napravili linearno povećanje od koga su korist imali samo oni sa najvišim penzijama.
Ne možemo da ćutimo pred tužnom činjenicom da se ovde retko govori o mladima. Mi u LDP znamo da niko od penzionera ne može biti srećan, pa makar imao i pet puta veću penziju, ako njegovi unuci žive u zemlji u kojoj nema šansi za njih, njihovo obrazovanje, posao i životnu sreću. Očekujemo od svih da podrže politiku svoje dece i unuka, politiku koja insistira na razvoju kao jedinom uslovu očuvanja i rasta penzija u 2010. i 2011. godini.
predsednik LDP