Ratnice podzemlja
„The Ettes”
Rokenrol će uskoro napuniti šezdeset godina. Živeo je divlje i neprilagođeno. Svašta se događalo. Pojava albuma „Do You Want Power” garažnog benda „The Ettes” ponovo skreće pažnju na njegove pubertetske dane, sa kraja pedesetih i početka šezdesetih godina prošlog veka. To vreme su, između ostalih stvari, obeležile tzv. devojačke grupe, u rokerskoj terminologiji poznate pod nazivom „girl group”. Najpoznatiji predstavnici tog žanra su sastavi „The Ronettes”, „The Shangri-Las”, „The Crystals”, „The Shirelles” i dr. „The Ettes” preuzimaju osnovne odrednice njihove muzike, prilagođavaju je novom vremenu, naročito uzusima koji važe za aktuelni neogaražni bum.
Iza slavnih „devojačkih grupa” iz prošlosti su uvek stajali poznati producenti i vrhunski autori pesama: Fil Spektor, Džek Niče, tandemi iz zgrade Bril Bilding Gofin – King, Grinič–Beri, Vil–Man i Liber–Stoler. Sa tom činjenicom u glavi „The Ettes” su za producenta albuma „Do You Want Power” odabrali Grega Kartrajta, najpoznatijeg savremenog garažnog konceptualistu, o čijem se bendu „Reigning Sound” već pisalo u ovoj rubrici.
Poznavanje i razumevanje muzike „devojačkih grupa” Kartrajt je pokazao producentsko-autorskim angažmanom 2007. godine na povratničkom albumu „Dangerous Game” Meri Vajs, glavne pevačice legendarne skupine „The Shangri-Las”. Uspešno je oživeo stari zvuk i na superioran način ga povezao sa aktuelnim rokerskim trendovima.
Kartrajt je muziku trija „The Ettes” na albumu „Do You Want Power” učinio raznovrsnijom. Brzim i žestokim pesmama dao je oštre rokerske ivice. Presijavaju se kao oštrica žileta na avgustovskom suncu. Numere „Red In Tooth And Claw”, „I Can’t Be True” i „Blood Red Blood” su brze i opasne kao tinejdžerske ulične tuče. Seva i puca sa svih strana. Ukupnom utisku naročito doprinosi pevački stil Lindsej Hejms zvane Koko. Ona nastupa sa pozicija članice neke ženske ulične bande viđene u filmu Voltera Hila „Ratnici podzemlja”. Muško-ženska ritam-sekcija juri kao velegradski metro kome su se pokvarile kočnice.
Pažnja posvećena tzv. laganim pesmama predstavlja glavni novitet na ovom albumu. Ovaj bend nije bio tamo gde vode pesme „While Your Girl’s Away” i „Keep Me In Flowers”, na primer. Radi se o baladama koje podsećaju na slavne dane kalifornijskog trubadurskog roka. Pesme „Love Lies Bleeding” Pita Molinarija i „Seasons”, holandskog benda „Earth And Fire”, uvode nove muzičke oblike, kantri, odnosno psihodeliju, u repertoar sastava „The Ettes”.
Podatak da je jednu numeru („No Home”) na ovom albumu producirao Den Oerbak predstavlja poseban kuriozitet. Muzika sastava „The Ettes” privukla je pažnju Kartrajta i Oerbaka, dva najveća majstora neogaražnog zvuka. To dovoljno govori o rokerskim prerogativima ovog benda. Ponuđena muzika takođe.