Treba učiti od Šakote i Vujoševića
Горко-сладак пут до успеха: Влада Вукоичић (Фото Евролига)
Kada je Vlada Vukoičić (33) uoči sezone postao šef stručnog štaba FMP Železnika ne samo da u svom "si viju" nije imao igračke uspehe, već maltene nikakvu košarkašku karijeru. Za razliku od mnogih njegovih kolega koje su u drugi košarkaški "život" ušle s manjom ili većom slavom (Đorđević, Pavićević, Trifunović, Pajović, Sretenović...), on je iza sebe imao "tek" 11 godina napornog trenerskog puta: od pionira do pomoćnika trenera prvog tima. Za njega se s pravom može reći da je "Železnikov čovek" jer je u tom predgrađu odrastao, zavoleo košarku, dobio šansu da bude trener, postao trener... Ako se izuzme to da je u mlađim selekcijama trenirao mnoge "zlatne" juniore (Aleksandrov, Labović, Teodosić...), njegov najveći uspeh je prošlonedeljno osvajanje Jadranske lige u Sarajevu.
– Za ovih sedam dana dobio sam veću medijsku pažnju, ali u suštini razmišljam isto kao i pre. Za mene je osvajanje Jadranske lige podstrek za naredne uspehe i pokazatelj da idem u dobrom smeru. Kao neko ko je ipak na početku trenerske karijere imam puno pravo da se nadam još većim uspesima, ali, svakako, trofej iz Sarajeva ima težinu kao moj prvenac u mojoj prvoj samostalnoj sezoni na klupi FMP-a, – kaže Vlada Vukoičić.
• Dok je trener Partizana Duško Vujošević u Sarajevu žestoko kritikovao sudije, rekliste da je Vaš princip da ne govorite o suđenju?
– Mnogo toga je uticalo da zauzmem takav stav – saveti starijih, gledanje stotine pres-konferencija u raznim sportovima, analiziranja izjava... U krajnjem slučaju, nije lepo da se krši trenerski kodeks koji postoji u svakoj ligi. Ja se držim toga da je jutro uvek pametnije od večeri. Ne slažem se s nekim sudijskim odlukama, to im čak i stavljam do znanja tokom igre, ali posle meča nemam običaj da pričam o tome. Ne zbog straha da me ne kazne s 300, 500 ili ne znam koliko već bodova...
• U polufinalu ste čak s 25 razlike savladali Zvezdu koju vodi selektor SCG Dragan Šakota, a u finalu Partizan s bivšim selektorom Duškom Vujoševićem. Da li su oni posebna inspiracija za Vas?
– Nisam na te utakmice gledao kao na moje susrete sa Šakotom i Vujoševićem, već na susrete klubova koje vodimo. Moj stav je da ne delim protivnike na manje i više slavne. Inače, smatram da su Vujošević i Šakota dvojica naših najboljih trenera na domaćoj sceni i da mi mlađi možemo mnogo da naučimo od njih.
• Kako bi ste opisali Vaš trenerski put?
– Rekao bih da je to gorko-sladak trenerski put, ali uprkos tome što je bilo teških trenutaka, kada bih opet počinjao, krenuo bih njime i ništa ne bih menjao. Počeo sam od pionira Železnika, još 1994, i razvijao se zajedno s klubom. Kao i svaki osnovac imao sam sklonosti ka mnogim sportovima. Počeo sam da se interesujem za trenerski posao onog trenutka kad sam shvatio da kao košarkaš neću moći da dosegnem vrhove, a imao sam žarku želju da ostanem u svetu košarke.
• Šta je ključna "tačka" u Vašoj dosadašnjoj karijeri?
– U seniorskoj karijeri je ključno to što mi je rukovodstvo FMP-a, pre svega Nebojša Čović i Ratko Radovanović, imalo hrabrosti da mi da šansu da vodim prvi tim. Bitno je i to što sam imao sreću da radim u tako dobro organizovanom klubu koji mnogo ulaže u mlade. Mislim da je pored vrlina za neki posao veoma bitan i faktor sreće.
• Šta može FMP u Superligi punoj pretendenata na titulu?
– Naš prvi cilj je plasman u polufinale, jer to garantuje učešće u Jadranskoj ligi. Posle toga sve je moguće, jer i turnir u Sarajevu je pokazao da odlučuju finese. Probaćemo da odemo što dalje, možda čak i do titule. Trenutno imamo lepu podlogu da zauzmemo jedno od prva dva mesta u našoj grupi.
• Kakvi su Vam planovi po završetku sezone?
– Svi moji planovi su trenutno vezani za FMP i to nije fraza već suva istina. Nemam vremena da razmišljam o nečem drugom u jeku velikih obaveza. Samo znam da kad dođe trenutak da odem da bih voleo da odem u klub makar istog nivoa kao FMP, bez obzira na to da li je naš ili evropski.
• U kom smeru će ići košarka?
– Košarka će biti još brža pa će se prema tome praviti selekcija, organizovati način rada i postavka igre. Svedoci smo da je Evropa svakim danom sve bliže najvećem uporištu brzine – NBA ligi.
• Da li postoji nešto što biste voleli da kažete mimo "matrice" ovog intervjua?
– Drago mi je što dobijam pohvale za uspeh u Sarajevu. Ali, najveće zasluge pripadaju igračima koji se najviše troše i bez kojih ne vredi ni najbolja trenerska taktika. Svakako, za svaki uspeh, pa i za ovaj, bitno je da svaki deo kluba uloži maksimum, od rukovodstva, preko administracije, do svih članova stručnog štaba u svim kategorijama.
Selektor Turske Bogdan Tanjević nedavno reče u našem listu da je FMP primer kako na "prostoru SFRJ može da se gradi stalan košarkaški uspeh" i da "drugi način ne postoji". To je ulaganje u mladost. Povrda toga je to što su u Sarajevu pobedili i najmlađi tim (prosek 22,5 godina) i najmlađi trener (32 godine i 296 dana).
--------------------------------------------------------------------------
Prija "nekošarkaško" društvo
Na pitanje da li ima neki hobi, Vukoičić (rođen 2. juna 1973) odgovora:
– Ljudi imaju razne ventile preko kojih se oslobađaju pritisaka – ribolov, lov, golubarstvo, rekreacija... Ja nemam jednu striktnu stvar. Volim da budem u društvu ljudi koji nisu iz košarke, da čitam knjige, gledam filmove...