Od mora do gora, oltar do oltara

26. 12. 2009. 22:00

Цетињски манастир

Od našeg dopisnika
Cetinje
– U protekle dve decenije u Crnoj Gori obnovljeno je i izgrađeno oko dve stotine pravoslavnih hramova.

– U pitanju je najveće crkveno graditeljstvo u istoriji ove države – kaže za „Politiku” Jovan Markuš,publicista iz Cetinja,koji o ovom fenomenu sprema letopis.

– Prelistavajući crkvenuistorijsku građu došao sam do saznanja da je najviše pravoslavnih crkava i manastira obnovljeno i sagrađeno u vreme mitropolita Mitrofana Bana,koji je u vladičanskoj stolici Cetinjskog manastira proveo 36 godina,krajem 19. i početkom 20 veka.Radi se o 239 objekata.Ako se ima u vidu da je period od 1990. do današnjih dana,koji obrađujem,gotovo dvostruko kraći,onda se slobodno može reći da je kraj prošlog veka i prva decenija trećeg milenijuma zlatni period crkvenog graditeljstva Crne Gore– kaže Markuš.

Po rečima našeg sagovornika najviše je urađeno u Grblju i Paštrovićima,područjima uz jadransku obalu,gde je i inače bilo najviše sakralnih objekata.Samo u Donjem Grblju je obnovljeno 14,a u Paštrovićima desetak crkava.U dvadesetak grbaljskih sela danas odjekuju zvona u 64 crkve,kao i u obnovljenom manastiru Podlastva,zbornom mestu Grbljana.Paštrovići imaju šezdeset seoskih crkava i sedam manastira,uglavnom iz nemanjićkog perioda,pa ih zovu s pravom primorska Sveta gora.Obnovljene su i izgrađene nove crkve u Crmnici,Bjelopavlićima, nikšićkom kraju,Morači,u severnom delu Crne Gore.

–Poseban poduhvat predstavlja obnova zetske Svete gore.Reč je o manastirima Starčeva Gorica,Beška,Moračnik,Kom,Kosmač i Vranjina na Skadarskom jezeru,koje je ozbiljno bio ugrozio zub vremena.I nebriga–dodajeMarkuš.

Najviše vremena i novca svakako je utrošeno u izgradnjuhrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici,najimpresivnijeg objekta te vrste ne samo u Crnoj Gori.U toku je izgradnja još dva velika hrama,slična ovom,u Beranama i Baru.

–Velika obnova je usledila nakon vraćanja naroda Crne Gore svojoj crkvi i Mitropoliji crnogorsko-primorskojpočetkom devedesetih.Gradili su meštani,pomagali dobri ljudi iz dijaspore,kao i opštine.Ponajveću zaslugu za sve što je urađeno do sada ima arhiepiskop cetinjski,mitropolit crnogorsko-primorski,gospodin Amfilohije–naglašava Markuš.

Jovan Markuš ističe da nikada u Crnoj Gori nije bilo toliko monaha i sveštenstva.On navodi primer ženskog manastira u Župi nikšićkoj gde je od trideset monahinja njih 80 odsto sa fakultetskom diplomom.Impresionira njihov rad u izradi ikona i keramičkih predmeta.Skit manastira Ostrog u Jovan dolu kod Nikšića,gde se pripremaju monasi,predstavlja pravu oazu u kamenu.Markuš ističe oca Jojila(Bulatovića) koji je u okolini Kolašina sadobrim ljudima podigao tri manastira.

Pored Mitropolije crnogorsko-primorske u čijem sastavu je najveći broj crkvenih objekata,u Crnoj Gori uspešno deluju Episkopija budimljansko-nikšićka,čije je sedište u manastiru Đurđevi stupovi kod Berana,kao i Eparhija mileševska,koja je zadužena za pljevaljski kraj.

Savo Gregović