Dva Božića i dve Nove godine
Od našeg dopisnika
Kairo, decembra – Ulice i trgovi Kaira ovih poslednjih decembarskih dana ni po čemu se ne razlikuju od bilo kojeg drugog „običnog” dana ili meseca u godini. To se ne može reći za neke veće prodavnice, hotele i luksuzne brodove koji krstare Nilom. Pošto su u službi turizma, a on uveliko zavisi od stranaca, turistički objekti i trgovine podređeni su kalendaru zapadne civilizacije i nakinđureni baš onako kako zamišljamo slavljeničku atmosferu od katoličkog pa do pravoslavnog Božića, između kojih se raskošno ugnjezdi Nova godina.
Devedeset odsto Egipćana, kojih je sada već 80 miliona, ispoveda islam. Oni imaju hidzru, muslimansku Novu godinu. Hidzra mora da padne u vreme meseca Muharama, kada je prorok Muhamed, u sedmom veku nove ere, bio prinuđen na prebeg iz Meke u Medinu. Tačan dan slavlja ne može se odrediti unapred, jer je vezan za lunarni kalendar. Kretanje meseca određuje datume.
Muslimani slave Novu godinu potpuno drugačije od hrišćana. Idu u džamiju, na specijalnu molitvu, gde slušaju citate iz Kurana koji se odnose na refleksije o životu i njegovoj prolaznosti. Toga dana, zapravo, muslimani trebalo bi da se posvete molitvi i preispitaju ispravnost vlastitog način života. Slavlja u onom klasičnom smislu – nema.
Preostalih 10 odsto su hrišćani, od kojih je velika većina pravoslavaca, a katolici su u manjini. Božić je i jednima i drugima važniji od Nove godine. Prvi januar je u Egiptu radni dan. Nova godina se dakle, kao na Zapadu, ovde ne slavi i ne dočekuje, osim, kako već na početku rekosmo, u „hramovima” turizma, a Egipat je jedna od najpopularnijih destinacija za svetske putnike. Ove godine bilo ih je više od 11 miliona. Turisti donose njegovo veličanstvo novac, koji im daje sva prava da dočekaju Novu godinu „po njihovom”, uz muziku i raskošnu prazničnu ponudu hrane i pića. Ali, vratimo se mi na Božić.
Hrišćani katolici ne moraju da rade 25. decembra, a Božić pravoslavnih Kopta, 7. januara, proglašen je nacionalnim praznikom, kada niko u Egiptu ne ide na posao. Sa njima proslavljaju prijatelji i komšije muslimani. Katolici slave onako kako to čine katolici na zapadu. Kiti se jelka i Deda Mraz je tu. Ako uđete u predvorje jednog od 29 kairskih hotela sa pet zvezdica – sa čime se inače malo gradova u svetu može pohvaliti – ugledaćete veličanstvenog Deda-Mraza, pravog šampiona. Visok je desetak metara, napravljen od stotina kilograma čokolade i šećera, a na njemu je deset vrhunskih poslastičara predano radilo čak 365 časova. Simbolična cifra? Možda. Impresivna, svakako. Za trenutak se možete zbuniti. Da li ste usred Berlina, Londona ili Njujorka? Niste, na desnoj ste obali veličanstvenog Nila. Nema greške: „Dobrodošli u Egipat”, klanja se livrejisani vratar u crvenom fesu.
Pravoslavni Kopti obeležavaju Božić potpuno različito. Njihov dom ukrašavaju sveće i lampioni, koje daruju i susedima kao božićni poklon. Izlažu, takođe, ikone ili slike posvećene rođenju Isusa Hrista. Rođenje njegovo slavi se i specijalnom ponoćnom službom u crkvi. U najvećoj Svetog Marka u Kairu, služi je papa Šenuda Treći. Božiću prethodi post. Deca se oblače u novu odeću i dobijaju božićni kolač, ukrašen krstom, a peče se i božićni hleb, sa krstom i 12 tačaka, koje simbolizuju 12 apostola. Hleb se deli u toku ponoćne božje službe.
L. M. Kumer