Prođe život, ja ne režirah u nacionalnom teatru

14. 01. 2010. 22:00

Дејан Мијач (Фото Зоран Анастасијевић)

Reklo bi se da mi se ne da. Nisu se spojile kockice. Nije to prvi put da mi se tako nešto desi. Prođe život, ja ne režirah u nacionalnom teatru – rekao nam je, uz osmeh, reditelj Dejan Mijač zamoljen da objasni zašto nije došlo do realizacije predstave „Pogani” koju je, po delu Milene Marković, trebalo da postavi na Velikoj sceni nacionalnog teatra. Iza Dejana Mijača je izuzetno bogata i uspešna rediteljska karijera. Ipak, zbog različitih okolnosti tokom proteklog višedecenijskog rada, na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu nije postavio nijednu predstavu, iako živi u njegovom komšiluku.

Dramska autorka Milena Marković, da podsetimo, dobila je poziv od prethodne uprave Narodnog pozorišta da uradi dramu po motivima dela „Nečista krv” Bore Stankovića. Komad je trebalo da se nađe na repertoaru još prethodne sezone, ali ga, po svemu sudeći, publika neće videti ni do kraja ove „pozorišne godine”. Naručeni tekst je, kako smo obavešteni, i plaćen autorki Marković. Rad na predstavi „Pogani” trebalo je da počne još u maju 2009. godine, ali su probe pomerene zbog, kako se navodi, „bolesti reditelja i nemogućnosti da sklopi željenu podelu zbog dva gostujuća glumca”. U međuvremenu Milena Marković je napisala  novu verziju teksta i naslovila ga  „Žica”.

– Jednostavno nisam mogao da sklopim podelu koju sam želeo. U pitanju su Branislav Lečić i Svetozar Cvetković. Obojica su u to vreme bili zauzeti drugim obavezama. Početak proba smo odložili. Nisam u kontaktu ni sa kim iz nacionalnog teatra. Ne znam šta se sada dešava, niko me iz Narodnog pozorišta nije zvao, a mene je sramota da se namećem. Znam da je Milena napisala i drugi tekst. Komad „Pogani” nije prepričano delo „Nečista krv”, već je autorka usvojila, rekao bih, osnovni motiv. Konkretno, to je priča o prodaji kćerke. Drama se dešava na velikom istorijskom razmeđu. U drami „Žica” oseća se civilizacijski vakuum nastao posle svih tih ratova. Radnja se događa na mestu opkoljenom bodljikavom žicom, kao što kod nas postoji Kosovo, u čijem okruženju je vojska, gde se stalno puca, ali se uveliko trguje. I gubi se ono što je nekada značilo moral, čast... „Žica” je, zapravo, drama o propadanju, objašnjava Dejan Mijač.

Pitali smo uglednog reditelja da li, možda, do kraja ove sezone planira da radi neku drugu predstavu u nekom od beogradskih pozorišta.

– Ne planiram ništa. Teško, teško! Možda, ako mi se baš desi, a to bi trebalo da bude nešto izuzetno da me pokrene, motiviše. Mene ove formalne stvari uopšte ne zanimaju. Učešće čoveka u bilo kojoj vrsti umetnosti mora da bude neki eros – kaže Mijač.

Božidar Đurović, upravnik nacionalnog pozorišta, juče nam je potvrdio da je Dejan Mijač otkazao saradnju sa Narodnim pozorištem iz zdravstvenih razloga.

– Glumci Branislav Lečić i Svetozar Cvetković nisu prihvatili uloge zbog profesionalnih obaveza. To su bili dogovori iz vremena upravnika Predraga Ejdusa, a Dejanu Mijaču su vrata ovog doma, koliko je meni poznato, oduvek, a sada širom otvorena.

Dramska autorka Milena Marković nije želela da komentariše novonastalu situaciju.

Kao što smo imali priliku da vidimo, u pismenom predlogu repertoara za 2010. godinu nedavno smenjene direktorke ansambla Drame Tatjane Mandić Rigonat nalazi se i komad „Žica” Milene Marković u režiji Dejana Mijača.

– Moj predlog repertoara za 2010. godinu nije razmatran. Očekivala sam da će se to dogoditi početkom januara, ali je došlo do moje smene. Žao mi je što se veliki umetnici, kao što su Dejan Mijač i Milena Marković, nisu zajedno sa mnom našli u zaokruženoj priči u nacionalnom teatru – kaže Tatjana Mandić Rigonat.