Zakon o izgradnji smeta špekulantima

19. 01. 2010. 22:00

Da li ima istine u kritikama pojedinih privrednika i dela javnosti da je Zakon o planiranju i izgradnji loš i da je zaustavio investicije u Srbiji. Resorni ministar životne sredine i prostornog planiranja Oliver Dulić, u razgovoru za „Politiku”, zamolio je da se, kad se govori o privrednicima, precizira o kome se tačno radi.

– Najglasnije kritike na račun zakona stigle su od onih koji su za male pare kupovali firme po Srbiji, kako bi na tom zemljištu gradili stambene blokove i ostvarili velike profite. Sasvim je logično da tim ljudima ovakav zakon smeta. Zakon o planiranju i izgradnji donet je da bi se uveo red u oblasti urbanizma i građevine, koje su godinama bile leglo korupcije i nelegalnih radnji. I pored sve jačih pritisaka, nećemo od toga odustati, kaže Dulić.

Da li je zakon donet pod pritiskom javnosti da bi se zaustavili tajkuni ?

Ne. Zakon je donet po meri građana Srbije sa jasnim ciljem da se uvede red u godinama zapuštenu oblast.

Zbog čega kasni usvajanje uredbi i pravilnika i kada će početi njihova primena?

Upravo danas je donet pravilnik o izdavanju lokacijskih i građevinskih dozvola, a ovih dana se očekuje da vlada usvoji uredbu o konverziji prava korišćenja građevinskog zemljišta uz naknadu. Razlog zbog čega se blago kasni jeste taj što su uredbe i pravilnici specifični, što regulišu veoma složenu materiju i otvaraju prostor za zloupotrebe i korupciju, pa smo morali pažljivo da ih uradimo. Bez obzira na to, oni najvažniji pravilnici su doneti. Smatram, takođe, a mnoge opštine su to i dokazale, da se i na osnovu samog Zakona može postupati. Primera radi, u Novom Sadu je izdato 165 lokacijskih dozvola. Van snage nisu stavljena ni podzakonska akta koja regulišu ovu oblast, a koja se mogu primenjivati u svim onim delovima koji nisu u suprotnosti sa odredbama novog Zakona.

Osećate li odgovornost što u poslednja četiri meseca nije izdata nijedna građevinska dozvola zbog nepostojanja pravilnika o lokacijskim dozvolama?

Govorite o situaciji u glavnom gradu. Građevinske dozvole nisu izdavane ne zbog toga što nije bilo zakonskog osnova, već zbog specifičnih odnosa unutar vladajuće koalicije u Beogradu. Zahvaljujući angažovanju gradonačelnika Đilasa, ovaj problem je prevaziđen i izdavanje dozvola, i lokacijskih i građevinskih, kreće vrlo brzo.

Najviše primedbi stiže na retroaktivnu naplatu zemljišta, odnosno uredbu o konverziji prava korišćenja u pravo svojine, po kojoj će svi koji žele da menjaju namenu zemljišta to morati da plate. Koji je vaš argument za tu uredbu? Zamolila bih Vas da to malo detaljnije objasnite.

Zakonom je predviđena kategorija lica koja mogu da konvertuju pravo korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu, uz naknadu. Uredbom se samo određuju uslovi i kriterijumi za utvrđivanje visine naknade po ovom osnovu. Naravno da ovde nema ni reči o retroaktivnosti. Ovim zakonom uređuju se odnosi na građevinskom zemljištu, a svi vlasnici građevinskog zemljišta dužni su da racionalno koriste ovaj sve manji resurs. Predmet privatizacije nije bila kupovina građevinskog zemljišta, već kupovina delatnosti i objekata. Od 2003. godine pravo korišćenja, osim za ranije sopstvenike, nije bilo osnov za izdavanje potrebnih dozvola za gradnju, a pravo korišćenja je postojalo samo dok na njemu postoji objekat izgrađen u skladu sa zakonom. Smatram da, kako država ovim putem omogućava sticanje prava svojine na građevinskom zemljištu, koje je osnov i za izgradnju objekata, to mora i da se plati, s obzirom na to da zemljište nije bilo predmet kupovine. Formula „ukupna tržišna vrednost građevinskog zemljišta umanjena za ukupnu cenu pribavljanja kapitala, odnosno imovine”, omogućava da svi oni koji su kupovali preduzeća samo zbog građevinskog zemljišta u špekulantske svrhe sada moraju da plate fer cenu.

Čuje se i to da će ovaj zakon, koji je trebalo da donese pravdu za građane i privuče investitore, rasterati ulagače?

Ovakvu, po meni, neistinitu tvrdnju najbolje će demantovati investitori koji na pošten način posluju u Srbiji i građani jer će u urbanističkim i građevinskim poslovima sve ređe nailaziti na korupciju.