Bebe kao modni trend
Nijednom vladinom službeniku nije danas lako da izađe u javnost i da brani politiku svog ministarstva. Čak i kad raspolaže pozitivnim primerima, sledi generalno negativna reakcija jer je ukupno stanje u datoj oblasti onespokojavajuće. Dobrih dela, nesumnjivo, ima. Da ih je nedovoljno, slažu se svi. Ali da ih je moglo i moralo biti više čvrsto je uverena kritički nastrojena javnost.
Pokazalo se to i u debatnom klubu Olivere Kovačević gde je izabrana tema bio stalni pad nataliteta u Srbiji. Bez obzira na to što je počeo vladin program finansiranja veštačke oplodnje na celoj teritoriji Republike, što se u najgušće naseljenim delovima Beograda popravljaju stari i otvaraju novi vrtići, što imućnije opštine dele jednokratnu pomoć nezaposlenim majkama ili novčano daruju svako novorođenče...opšte je mišljenje anketiranih gledalaca da država ne čini dovoljno da se suprotstavi „beloj kugi“. Pa se u studiju govorilo o tome šta se može promeniti tek sa ekonomskim jačanjem zemlje koje će doneti opšti porast životnog standarda, a šta smislenim jednokratnim potezima i energičnim merama nadležnih institucija u poreskom sistemu, zdravstvu, prosveti...
Ima tu posla i za medije.
RTS-ov jubilarac, serija „Vreme je za bebe“ koja je stigla do stotog izdanja, kao vrsta niče na širokom i šarolikom polju rijalitija. Gledaoci jesu svojevrsni voajeri tuđe intime, oni prate pripreme za doček prinove, prisustvuju porođaju, posmatraju reakcije majke i oca u porodilištu, uključuju se u prve dane života porodice s novim članom. Tako je to faktografski. Serija je, zapravo, najplemenitija propaganda rađanja.
Gde god da se odvija, u kom god da je socijalnom miljeu, kakve god da su ekonomske prilike, koliko god da dece već ima – uvek je to priča puna jakih emocija i optimističkog raspoloženja. Ona širi isključivo „dobre vibracije“ svedočeći o ljubavi i solidarnosti, o sreći i požrtvovanju, o roditeljskoj radosti i porodičnoj prisnosti. Tu ima uzbudljivih detalja o lepoti materinstva i snazi očinskog ponosa, ali i izvorne dokumentarnosti u odnosu na stanje bolnica, rad akušerskih timova, podrške i pomoći u negovanju bebe.
To što serija „Vreme je za bebe“ prvenstveno deluje na planu trenutnih osećanja ne umanjuje onaj dugoročniji i posredniji plan uticaja. Uz neposredan doživljaj uvidom u ovakve slike iz života, gledaocu se nudi i odgovarajući sistem životnih vrednosti. A kako je televizija zaslužna (ili kriva) za ustoličenje modela ponašanja, životnih obrazaca i stilova naročito kod mladih ljudi (dakle onih u „fertilnom dobu“), nimalo nije na odmet da se lansira ideja kako su i bebe sada u velikoj modi.
Takve poruke valja slati za opštedruštvenu dobrobit. Ljupko i spontano poslali su je TV voditelji Televizije B92 slikajući se u prednovogodišnjoj emisiji sa svojim podmlatkom pristiglim u proteklih 365 dana. Bio je to očit dokaz da se može biti uspešan u poslu, poznat, popularan i uz bebu u kući!