Nadam se veselom kraju

30. 01. 2010. 22:00

Specijalno za Politiku
Brisel – Prva od pet izložbi koje će Belgija posvetiti obeležavanju 200 godina nezavisnosti Meksika i 100 godina od revolucije jeste izložba „Frida Kalo i njen svet” u dvorani „Bozar” u Briselu.

Do kraja aprila ove godine planirane su i „Frida Kahlo y su mundo”, najveća zbirka crteža i slika ove umetnice do sada prikazana u Belgiji, „Imagenes del mexicano”, skice čuvenih meksičkih slikara koji su portretisali Meksikance, „Mundos mexicanos” – izložba savremene meksičke fotografije, „Mexican modernism”, o savremenoj arhitekturi u Meksiku, i, na kraju, „Alebrijes” – izložba skulptura u tradicionalnoj tehnici „papir maše”. Tragičan život Fride Kalo (1907-1954) počinje od njene šeste godine kada je obolela od dečje paralize i ostala hendikepirana. Potom, u teškoj saobraćajnoj nesreći lomi kičmu i mesecima leži u krevetu.

Počinje da crta, prvo na gipsu u kome je zarobljena, a kasnije na platnu, jer su joj roditelji instalirali štafelaj u krevetu i veliko ogledalo na plafonu. Tako je Frida mogla da vidi svoj odraz i zbog toga je često slikala autoportrete.

Izložba je zato i osmišljena tako da su svuda postavljena velika ogledala, u kojima se naziru Fridina dela i siluete posetilaca koji ih posmatraju.

Pored crteža, fotografija i pisama, izloženo je i dvadesetak slika među kojima su najupečatljivije: „Autoportret s majmunom”, „Slomljena kičma” i „Autobus”, dok „Portret Alisije Galant” jasno pokazuje uticaj renesanse i manirizma na njeno slikarstvo, kao i divljenje prema Modiljaniju. Frida je takođe crpila inspiraciju u prekolumbijskoj umetnosti, meksičkoj narodnoj umetnosti kao i u kolonijalnim portretima.

Obuzeta revolucionarnim zanosom, Frida Kalo se udaje za Dijega Riveru, tada već renomiranog slikara i levičara.

Dijego i Frida mnogo putuju i često borave u Njujorku i Parizu. Ona se tamo upoznaje sa nadrealistima, ali se ne slaže sa njihovim stavovima prema umetnosti. „Svi me svrstavaju među nadrealiste, a to je nepravedno! Ja nikada nisam slikala snove; ono što vidite na platnima je odraz moje realnosti!”, govorila je Frida.

U njenoj biografiji poznati su detalji o intimnim susretima sa Lavom Trockim, biseksualnost, strasna veza sa Riverom, njihov razvod i ponovno venčanje.

Svet strahova, zanosa, noćnih mora, razočaranja zbog nepoverenja u svog muža i nemogućnosti da postane majka, Frida prenosi na svoja platna. Fridin lik i njen ukočeni pogled ukazuju na patnju i unutrašnji haos koji su deo njene svakodnevice. Čak je i Pikaso jednom izjavio: Pogledajte njene oči! Ko je u stanju da naslika ovakav pogled? Ja sigurno nisam!”.

Frida Kalo je umrla 13. jula 1954. godine u kući u kojoj se rodila, čuvenoj „Casa azul”. Odmah posle smrti, Frida je postala legenda, pre svega u svojoj zemlji, ali ubrzo i u Americi i Evropi. Poslednje reči koje je zapisala u svoj dnevnik pored crteža crnog anđela bile su: „Nadam se da će kraj biti veseo i da se nikada neću vratiti”.