U slavu tela i tiraža
Razgolićavanje sportistkinja, čak i onih vrhunskih, nailazi na oprečne reakcije
Čitaoci ovih dana glasaju koga bi voleli da vide u sledećem broju američkog sportskog magazina ESPN nazvanog „Bodi išju”. U prošlogodišnjem specijalnom izdanju imali su prilike da vide osamdeset nagih i polunagih sportista iz celog sveta, što je bio odličan tiražni potez.
Najviše poena ubrala je Serena Vilijams. Slikala se potpuno naga za naslovnu stranicu prvog izdanja, ali u pozi koja skriva intimne delove.
„U osnovi, to je bio naš izbor najboljih tela u sportu. Neki su nam se sami javljali, a bilo je i onih koji su nas odbili”, rekao je urednik magazina ESPN Geri Belski.
Gole su se slikale i tri američke igračice golfa, što je izazvalo negativne komentare: Skreće se pažnja na ovaj sport, ali njemu takva vrsta publiciteta nije potrebna, rekli su Amerikanci.
Devojke su imale jasan stav: „Drugi magazini objavljuju anoreksične modele. Mi pokazujemo snagu našeg tela i koliko moramo da budemo u formi da bismo igrale na ovom nivou”.
„Ovo je vreme protivrečnosti. S jedne strane, žene imaju mogućnost da pokazivanjem tela pokažu da su se ostvarile u novoj ulozi kao cenjeni sportisti. Ali time istovremeno kod nekih oživljavaju staromodne negativne predstave o ženama kao seksualnim objektima”, kaže Linda Blum, profesor sociologije na Nortistern univerzitetu.
Na strani kritičara su i sportisti koje priroda nije obdarila fizičkom lepotom.
„Uvek sam bila najbolja na svetu, ali nikada najpoznatija u svom sportu. Lepotice su odvlačile svu pažnju”, kaže za ESPN Holi Mekpik, američka šampionka u odbojci na pesku.
Lepotu ne prašta ni publika. Uz svaku vest o Ani Kurnjikovoj i dalje se provlači tvrdnja da „lepa Ana nije uspela da osvoji nijedan VTA turnir”. Ruska šampionka u dublu za tri godine je skliznula sa 8. na 305. mesto VTA liste, ali je godišnje van terena zarađivala 10 miliona dolara.
Za razliku od moralista koji se mršte, za industriju marketinga je san lepa sportistkinja koja je uz to spremna da podeli svoju lepotu. Razlog je razumljiv – većinu sportske publike čine muškarci. Može se prigovoriti da je ceo koncept nepravedan prema ženama, ali jedino što se u realnom svetu računa jesu prodate ulaznice i rejtinzi prenosa.
Dve teniske dive Marija Šarapova i Serena Vilijams pronašle su svaka svoju meru i godišnje zarađuju od sponzorstva 22, odnosno 14 miliona dolara.