Ikavica za beogradsku nostalgiju
Kog pevača iz Srbije bi voleo da čuje na koncertu u Zagrebu ili Splitu, pitali smo popularnog splitskog pevača Gorana Karana, koji je, povodom najave svojih koncerata u Novom Sadu (sedmog marta) i Beogradu (osmog marta), juče održao konferenciju za novinare u beogradskom hotelu „Holidej in”.
– Balaševića, definitivno. Na njegovim koncertima sam bio više puta. Mogu reći da u ovom trenutku imate dosta dobru muzičku scenu. Međutim, ja, ako nam se putevi ukrste, obično odem da vidim neke svoje heroje koje nisam stigao ranije da slušam uživo, čak uzmem i novinarsku karticu i intervjuišem ih, kao što sam to uradio sa Plasidom Domingom. Želim da ih čujem, da vidim šta još mogu da naučim.
Beograd voli dalmatinski zvuk?
Verovatno fali toga zvuka koji je deo jednog srećnijeg perioda naše zajedničke prošlosti. Imam sreću što sam ja dežurni Dalmatinac za tako nešto. Kad čuju pesme na ikavici sećaju se nekih svojih praznika i letovanja kada su se družili, i ambijenta koji je bio lep – plavo more, nebo, borovi, mesečina… Bili smo oslobođeni različitih mentalnih oblaka, padale su maske i čovek se mogao opustiti. Imam sreću što zastupam tu jedino prepoznatljivu i svima poznatu egzotiku sa ovih prostora.
Da li komponujete pesme sa namerom da one izazovu nežna osećanja?
Radimo na porastu nataliteta. Mi smo neplaćeno državno ministarstvo za ljubav. Stvorimo romantičnu atmosferu, a slušaoci je nadograđuju, svako na svoj način. Tako se pesma „Lipa si, lipa si“ često peva na svadbama. Mene je zapao taj romantičarski, ljubavni „ukus“ pesama i tu se dobro snalazim.
Da li je istina da ste rođeni u Beogradu?
Istina je, rođen sam u Beogradu. Izašao sam malo ranije. Začet sam u Zagrebu, veliki deo života provodim u Splitu, a poslednje vreme živim u autu.
Da li je to tajna veza sa Beogradom?
Nemamo mi tajnu, već vrlo javnu vezu. Šta sam ja znao u porodilištu u kome sam proveo dva dana. To je moglo da se desi i u Šri Lanki.