Malo sreće za poreskog begunca
Без заштите и у пореском рају: Лихтенштајн
Jedan nemački poreski begunac, ipak, ima malo sreće. Elmar S. je, doduše, otkriven i osuđen, ali finansijski nije potpuno „potonuo”. Za to se pobrinuo sud u Lihtenštajnu koji je presudio da jedna tamošnja banka treba da plati odštetu Elmaru S. I to zbog njegovog gubitka u „sudaru” s nemačkim poreznicima.
Najnovija epizoda iz već tradicionalne priče o „lovu” na poreske begunce dobila je veliki publicitet u Nemačkoj. Nešto zbog uspeha dotičnog Elmara S. – trgovca nekretninama iz Bad Homburga – u sudskom sporu s bankom iz Lihtenštajna, nešto i zbog činjenice da u Nemačkoj upravo traju oštre rasprave oko zakonitosti i moralnosti kupovine ukradenih bankarskih podataka koji otkrivaju poreske begunce. A Elmar S. upravo je takav lik.
Ovaj trgovac s prestižnom adresom u elitnoj nemačkoj banji – Bad Homburgu – našao se u problemu u februaru 2008. godine. Tada je Nemačka kupila od kradljivca, za 4,5 miliona evra, disk s podacima o nekoliko stotina nemačkih građana koji su novac u Lihtenštajnu sakrili od poreznika. Među njima našlo se i ime Elmara S.
Već u julu iste godine sud u Bohumu je odrezao oštru kaznu ovom „nesolidnom” Nemcu zbog utaje poreza: uslovnu kaznu zatvora od dve godine i novčanu globu od 7,5 miliona evra. Osim toga Elmar S. je morao da plati i zaostali porez – 13,5 miliona evra.
Ojađeni nemački trgovac angažovao je dobar advokatski tim koji je tužio lihtenštajnski fond Fiduko( ćerku firmu Firstenbank LGT) kod koje je Elmar S. držao novac i odakle su ukradeni podaci o poreskim beguncima. Sud male alpske kneževine procenio je da su u ovom sporu argumenti na strani nemačkog trgovca. S obrazloženjem da je „lihtenštajnska firma kasno obavestila Elmara S. o krađi njegovih podataka” sud je naložio da Fiduko plati odštetu od 7,5 miliona evra.
Ovo je prvostepena presuda i Fiduko je najavio žalbu. Mediji, međutim, procenjuju da je u ovom procesu Elmar S. u neuporedivo boljoj poziciji i da će banka iz Lihtenštajna, na kraju, ipak pokriti deo njegovog gubitka u poreskoj „skrivalici” s nemačkom državom.
Minhenski dnevnik „Zidojče cajtung” koji je prvi izvestio o ovom slučaju procenjuje da bi i drugi otkriveni i kažnjeni nemački poreski begunci mogli da slede put Elmara S. U tom slučaju fondovi i banke u Lihtenštajnu i Švajcarskoj iz kojih su ukradeni podaci o klijentima bili bi suočeni s lavinom tužbi i ogromnim novčanim gubitkom.
Slučaj Elmara S. odlično je „legao” nemačkim medijima koji se, inače, naširoko bave poreskim pričama. U centru pažnje je i dalje „nemoralna ponuda” Berlinu da kupi, za 2,5 miliona evra, disk s ukradenim bankarskim podacima 1.700 poreskih begunaca na kojem bi država mogla da zaradi – naplatom kazni i zaostalog poreza – možda i 200 miliona evra. Otkriva se, naime, da su sličnu ponudu dobile i tri pokrajine: Severna Rajna Vestfalija, Bavarska i Baden Virtemberg. Reagovanje vlasti je različito: Bavarci još ćute, Severna Rajna Vestfalija odlučila je da od kradljivca kupi bankarske podatke dok će Baden Virtemberg, po svemu sudeći, odustati od ponuđene trgovine.