Ljubav i starost
I tako junak naše priče pod uticajem sveopšte brige, koju najvećim delom nije tražio, postane uistinu zavisno biće.
Kad im deca odu od kuće, mnoge žene svu ljubav i pažnju polako ali sigurno usmere na muža. Kako su naučile, ili je to čak instinktivna, prirođena osobina, da se ophode s decom, tako taj istovetni model prenose na zakonitog supruga. Mužu to u početku godi, a onda.... U praksi to izgleda ovako.
„Dragi, da li si stavio kapu, kako ti to stoji kravata, popravi je malo, izravnaj, obavezno stavi šal, vidiš da duva, ponesi rukavice i kišobran, nije bogu verovati, nikad ne znaš kad će kijamet. Obavezno stavi onaj pojas za bubrege, on ti čuva i prostatu, uvek zaboraviš da si je samo delimično operisao, jesi li stavio u futrolu naočare i za čitanje i za daljinu, prodavci namerno pišu cene sitnim slovima. Nemoj da svraćaš u kafiće, prošli put su ti zbog tog tvog čaja s rumom ukrali novčanik i na pošti uzeli pola penzije. Nemoj da se brkačiš nego obuci dugački donji veš, nećeš se nigde skidati, a čuvaš bešiku, za koju ti ne trebam govoriti kakva je. Obuj visoke cipele, znaš da ’čizma glavu čuva, šubara je kvari’. U trolejbusu se nemoj ženirati da zamoliš mesto, niko ti ga neće bez pitanja ustupiti, ovo je bre Beograd. Nemoj da cimne autobus i da slomiš, ne daj bože kuk. Čak i onaj cementni, najjeftiniji košta 4000 evra, a odakle nam, čak i da imamo?!
Spremila sam ti u kutijicu pilule od tvog dijabetesa, ako osetiš slabost da ti je pao šećer, kao i one plave duguljaste, to su ti za pritisak, a male duguljaste su ako ti se uzlupa srce, ali njih ne uzimaj bez preke potrebe. Znaš da pritisneš na mobilnom ’kuća’ ako se nešto nepredviđeno dogodi. Ne upuštaj se u političke razgovore, svi znaju da je pre bilo bolje i da se vreme kad si ti zbog iznenadne prekomande pukovnika nekoliko dana bio zamenik komandanta Kičeva - nikada neće vratiti. Lepo izvadi popis koji sam ti stavila u spoljni džep kaputa i kupuj samo prema njemu: šargarepu, beli lukac i peršun a ne kao prošli put kelerabu i praziluk, ne znam šta ću s njima. Ako sretneš nekog ispisnika, nemoj da te odvlači na špricer nego reci da žuriš kući, a ne kao da si zaboravio adresu.
Ja sam sa gospođom na kiosku dogovorila da ti samo preuzmeš novine i da ne vadiš novčanik. (Među nama rečeno, ja sam bez znanja muža dogovorila da mu daje uvek jednu te istu staru novinu.) Ionako on, kad dođe kući, uvek nanovo komentariše tri članka; prvi, da je dinar pao (’Jesam li ti rekao da će da padne dinar?!’ Drugi je kako naš prestolonaslednik napreduje u učenju srpskog (njegov komentar je ’biće nešto od malog’) i treći ’Tomica Milosavljević postao ministar zdravlja’. Ne znam šta su pisale novine za vreme Baje Pašića, ali sam ubeđena da su naslovi bili isti. Uvek se oslanjaj na štap od kišobrana, tako je manje verovatno da ćeš ga zaboraviti, kao mnogo puta do sada. Ne izigravaj mladića čim vidiš neku zgodniju žensku. Taj film si mnogo puta odgledao i više neće biti reprize. Nemoj slučajno da se raznim belosvetskim fufama predstavljaš kao samohrani udovac i da mi zvone na vrata s gotovim tekstom ugovora o doživotnom izdržavanju. Ostavi se tih tvojih kombinatorika. Zar ti nisu dovoljni sinovi koji malo, malo, pa kao u šali kažu: ,Živ deda, mrtav kapital!’
One pare u unutrašnjem džepu sam ti odvojila za taksi ako se slučajno unerediš, pa da se ne sramotimo, odmah idi kući, a nemoj da ih trošiš za drugo, da se praviš kavaljer, da kupiš čokoladu za mene, od koje dve trećine sam pojedeš, iako ne smeš.
I nemoj da jedeš burek u pekari jer svaki put ti šećer skoči na petnaest, zar ne vidiš kako sve slabije hodaš, hoćeš li da trošimo za hiperbaričku komoru da ti ne bi odsekli palac zbog gangrene. Šta bi ti bez mene, hoćeš da zbog svih ovih briga i ja dobijem šećer…?“
I tako junak naše priče pod uticajem sveopšte brige, koju najvećim delom nije tražio, postane uistinu zavisno biće, vrati se u detinjstvo, a brižna ljubav umesto zahvalnosti izaziva samo nemoćni bes. Sada znate zašto je udovica mnogo više nego udovaca.