Beogradu prete 602 klizišta
Otapanje snega i obilne padavine mogli bi da daju dodatno ubrzanje prestoničkim klizištima, ako se zna da se čak 70 odsto njih aktivira svakog proleća. Najugroženiji su delovi Čukarice i Zvezdare, Karaburma, Dorćol, Umka, Ritopek, a nedavni odron pored Autoputa Beograd–Niš, kod Malog Mokrog Luga, ili kuće na obalama Save i Dunava koje tonu i urušavaju se, posledica su prirodnih nepogoda, ali i ljudskog nemara.
Sanacija glinenog i peskovitog tla koje zauzima oko 50 odsto ukupne površine prestonice, jedini je način da se sleganje i proklizavanje objekata spreči. Neke od oprobanih metoda, poput pobijanja šipova, drenaže terena i izgradnje potpornih zidova, umirile su klizišta na kojima su kasnije podignuta naselja. Međutim, ti postupci su skupi i traju mesecima. Zato je grad, posle mnogo godina, odlučio da objavi rat klizištima uz pomoć nagrađenog patentiranog pronalaska profesora Ljubinka Ilića – reč je o sanaciji klizišta neinvazivnom metodom. Ilić bi trebalo da obuči predstavnike svih 17 gradskih opština, koji će posle završenog kursa moći da krote tlo zahvaljujući njegovoj metodi.
– Ugroženo tlo se „popravlja” bez kopanja. U zemlju se postavljaju elektrode kroz koje se propušta struja, koja izaziva promenu mineralnog sastava i povećava čvrstinu tla – objašnjava profesor.
Za izvođenje ovakve sanacije tla nisu potrebni mehanizacija, lepo vreme ni veliki broj radnika, a postupak je za 40 odsto jevtiniji od konvencionalnih metoda. Profesor Ilić kaže da klizište može da bude „umrtvljeno” za mesec dana.
Za saniranje klizišta od 10 ari na kome je sazidana kuća od 100 kvadrata, po Ilićevom metodu, potrebno je oko 10.000 evra.
Detaljni podaci o ovom problemu sadržani su u studiji „Katastar klizišta”, koja će se ove sedmice naći na stolu Direkcije za građevinsko zemljište. Petar Lokin, profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u penziji, navodi da je inicijativa za izradu ovakvog dokumenta, sa bazom podataka i informativnim sistemom, pokrenuta 2006. godine, kada su zabeležene najveće štete izazvane klizanjem tla.
– Na području obuhvaćenom Generalnim planom Beograda registrovali smo ukupno 1.155 klizišta, od čega su 602 aktivna. U ovaj broj uključeno je 248 visokorizičnih, a najalarmantnija situacija je na desnoj obali Save između Bariča i Umke – na lokaciji Duboko i desnoj obali Dunava. Prestonica se ubraja u najugroženija područja u Srbiji – objašnjava Lokin, jedan od inicijatora izrade „Katastra klizišta”, projekta koji je finansirala Skupština grada.
Naš sagovornik dodaje da je u samom jezgru prestonice većina klizišta fosilnog tipa, a preko njih se nalazi tanak sloj lesa, što povećava uticaj ljudskog faktora na promene i pokretanje ovog zemljišta. Prema podacima sa Rudarsko-geološkog fakulteta, čak 90 odsto klizišta na užem području Beograda aktivirano je zbog građevinskih radova ili dotrajalih vodovodnih i kanalizacionih cevi, iz kojih se više od polovine sadržaja izliva u zemlju, što utiče na sleganje terena i tonjenje objekata.
Pouzdanih podataka o broju domaćinstava koji su se skućili na klizištu nema, ali njihov broj posebno na periferiji grada nije zanemarljiv. Takvo zemljište je jeftinije, što privlači kupce, koji najčešće i ne znaju da će kuću podizati na klizištu.
D. Mučibabić – N. Belić