Ceremonijalno dostojanstvo

24. 02. 2010. 22:00

Zakon o Narodnoj skupštini, koji je godinama najavljivan kao akt koji će sveobuhvatno regulisati sva pitanja u vezi sa parlamentom, svešće se, kako stvari sada stoje, na obavezno polaganje zakletve poslanika, intoniranje himne na početku i na kraju zasedanja i postrojavanje garde. Reč je, dakle, o ceremonijalnim pitanjima, koja su mogla biti rešena i na neki drugi način.

Novina je i da bi parlament trebalo da postane finansijski samostalan, odnosno da dobije sopstveni budžet. To, u praksi, neće doneti ništa dramatično novo, jer će se sredstva, kao i sada, određivati u dogovoru sa Ministarstvom finansija, samo što će parlament imati šira ovlašćenja u raspolaganju novcem.

Način na koji su poslanici trošili novac, međutim, godinama je predmet oštrih kritika u javnosti. Sada će, kažu, imati internog revizora, koji će sve da nadgleda. Ni do sada, međutim, nisu postojala zakonska ograničenja koja bi onemogućavala kontrolu trošenja novca.

Na mahom „ceremonijalnim“ novinama o kojima je reč radile su dve radne grupe u proteklih pet godina. Nijedna se ne tiče suštinskih pitanja koja su ostavljena da budu rešena nekim drugim propisima, što u praksi znači da nema saglasnosti o promenama. Tako će „vlasnici” poslaničkih mandata i dalje biti partije, sve dok se glasa za stranke, a ne za konkretnog čoveka. Mandati će, kažu, biti rešeni novim zakonom o izboru narodnih poslanika, koji se godinu dana „krčka” u vladi, jer nema saglasnosti oko izbornog sistema.

Želja parlamenta je bila da se reše statusna pitanja poslanika, ali se ni tu ništa nije promenilo u odnosu na dosadašnja rešenja. Poslanici će i dalje primati platu kao i do sada, a u penziju ići kao sav ostali svet. Statusna pitanja su, inače, ključni razlog što se pisanje zakona pretvorilo u zidanje Skadra na Bojani.

Nema, valjda, nijedne varijante za povlašćeno penzionisanje poslanika koju radne grupe nisu osmislile nezvanično i „plasirale” u javnost da bi se uverile može li to proći bez većeg otpora. Tek kad je postalo jasno da, kako reče Slavica Đukić-Dejanović, predsednica parlamenta, „penzije, nažalost, sada ne mogu biti zakonska tema”, stekli su se uslovi da parlament ispuni Ustavom propisanu obavezu i donese Zakon o Narodnoj skupštini.

Kad bude postignuta saglasnost za promenu Ustava, možda će zakonom o parlamentu biti rešeno i pitanje poslaničkih imuniteta. Do tada će oni, po Ustavu, sasvim lepo biti zaštićeni od odgovornosti za mnogo toga.

Dok se, dakle, ne postigne saglasnost svih parlamentarnih stranaka i ne utvrde pravila, čije bi poštovanje podiglo poverenje građana u poslanike, Narodna skupština će se za ugled boriti ceremonijalom. Poslanici će, crvenim tepihom, kroz špalir garde, dostojanstveno, ulaziti u salu za zasedanje, gde će jedni druge nazivati izdajnicima, lopovima…