Neželjeni spasilac
Grčka se opasno povija pod štrajkovima zbog udara svakojakih dugova, ali i najave vlade da se prevelika potrošnja mora svesti na mnogo manju meru od one na koju je prosečan Grk navikao. A dugovi nisu mali. Samo prema svetu oko 300 milijardi evra, ali ima i unutrašnjih. Budžetski deficit je 12,7 odsto BDP-a ili četiri puta više nego što se „svetim” sporazumom iz Mastrihta do juče moglo i zamisliti.
Složnoj evropskoj familiji država takav unutrašnji monetarni, a potom i konceptualni udar došao je u najlošijem mogućem trenutku – kada su pojedine veće članice pokazale prve vesnike izlaska iz krize. I šta su drugo mogli nego da svojoj „nestašnoj” egejskoj kćerčici priskoče u pomoć. Za sada sa 25 od neophodne 53 milijarde evra za ovu godinu uz davanje oprobanih lekova za takve situacije, da poveća štednju i smanji potrošnju. Taj zajam, uz temeljit program izlaska iz dužničke i ekonomske krize, Grčka i njenih desetak miliona građana moraće da plate kroz kamate i nešto rđaviji standard od onog na koji su navikli olako trošeći nezarađeno.
U celoj ovoj priči ima, međutim, jedan detalj koji ponešto govori i o nama, koji se, takođe, dovijamo da se iskobeljamo iz svakojakih, pa i budžetskog deficita, ali nažalost nemamo EU. Tu je, međutim, MMF, koji smo sami prizvali, ali od koga Grčka, a pogotovo EU, beže kao đavo od krsta. Iako su iz te svetske kase poručili da su „voljni i spremni da pruže pomoć Grčkoj na način koji grčke vlasti smatraju odgovarajućim”, Grci i EU ne pokazuju želju i volju za tim. Zašto?
Jer bi se takva „pomoć” doživela kao prećutna potvrda da je evrosistem nemoćan da sam reši problem koji je nastao usled velikog budžetskog deficita Grčke, ali od koga nisu daleko Portugal, Španija i Irska.
MMF je „spasilac u krajnjoj nuždi” i čim neka zemlja zatraži njegovu pomoć, tržište to razume kao postojanje rizika da će eventualne investicije biti bez profita ili čak s gubitkom. Evropska monetarna unija stoga nastoji da reši problem unutar „sopstvenih redova”.
Mi smo, međutim, u sasvim drugačijoj poziciji. S misijom MMF-a smo završili treću turu pregovora o svakoj decimalnoj zapeti za ovogodišnju ekonomsku politiku, a naročito za raspodelu budžeta sa svim deficitima, ali nam osta nejasno što se vrednost dinara koleba i kako NBS nije u stanju da ga stabilizuje. A jedno s drugim ne ide.
Tako MMF za nas ispade neželjeni spasilac. Ne možemo bez njega, jer nam je žirant, pošto se „prsi” pred stranim bankama i svetskim finansijerima, ali je istovremeno i kreditor, koji postavlja konkretne uslove i pravila ekonomske igre. Oni se mogu svesti na svega nekoliko reči – ne možete trošiti više od onoga što imate, jer nećete biti u mogućnosti da nam vratite pozajmljeno. Tačka i kraj.