Vreme za naslednike
Sedam je godina od smrti Zorana Đinđića, pa su i TV B92 i Radio-televizija Srbije pribegle repriziranju prigodnih dokumentarnih emisija.
U oba slučaja reč je o nastojanju da se događaj stavi u širi politički kontekst i da se odrede uloge ne samo neposrednih već i zakulisnih učesnika dramatičnih zbivanja. Takav je pristup Brankice Stanković u rekonstrukciji samog atentata, a sasvim po istoimenoj knjizi Miloša Vasića. Takva je i rekonstrukcija medijske akcije u danu atentata, ali i istraživanje medijske pozadine ovog političkog ubistva koju potpisuju Filip Švarm i Radoslav Ćebić. Ovi temeljito i precizno urađeni dokumentarci, bogati građom i dinamično montirani, nisu tokom kasnijeg sudskog procesa osporeni ni u faktografskom ni u analitičkom svom sloju, te po sadržaju koji nude poseduju trajnu vrednost. I pri ponovnom gledanju potvrđuje se snažan utisak koji ostavljaju celinom svedočenja o bliskoj prošlosti, slikom vremena, okolnosti, odnosa...
Otud je njihovo povremeno ponovno prikazivanje ne samo prihvatljivo, nego i opravdano. S jedne strane, pritisnuta „ubrzanjem istorije”, javnost je sklona je da zaboravlja i potiskuje minulo. S druge strane, pojedinci, naročito oni još i sad aktivni u politici, rado bi da zaborave šta su nekad znali i činili.
Samom Zoranu Ćinđiću možda bi se najviše dopala ideja urednika „Oka” da se ovaj dan zapravo posveti mladima, onima kroz koje njegove ideje nastavljaju da žive i opredmećuju se u životu kakav je on zamišljao i priželjkivao. Junaci dana bili su, dakle, mladi ljudi, stipendisti Fonda „Dr Zoran Đinđić”, kao i pobednik takmičenja u govorništvu, održanog u znak sećanja na premijera. Jovana Anđelić, Miloš Vlahović i Toma Vukić pripadaju onoj generaciji koja će se, bude li sreće, primaći ciljevima koje je Đinđić postavio Srbiji.
Dobro procenivši da baš oni zaslužuju da budu predstavljeni javnosti, Nada Vasiljević trebalo je da im ukaže poštovanje i persiranjem, kao i da im tokom razgovora pruži više prostora za odgovore, s obzirom da su njena, inače suvisla, pitanja mogla da budu nešto kraća i podsticajnija za goste – e da bi oni bili opušteniji i da bi se slobodnije iskazali pred gledaocima. No, biće za to novih prilika. Medijsko isticanje takvog mladog sveta, obrazovanog, talentovanog, vrednog, ambicioznog, poletnog, hrabrog... mnogo je više od omaža jednom zaslužnom čoveku.