Pozivnica za „raj"
Svi ćete otići u pakao – upozoravaju čitaoci novinare, svrstavajući ih među krivce za drame, širom sveta i ovde. Pričali ste, kažu, i ovo i ono, razapinjali nas između senzacija, globalizacije i patriotizma, samo niste ni nagovestili najvažnije, da će nam preživljavanje biti teže, da će nas satirati finansijska kriza kakve – ako sebe i slične izuzmemo – nije bilo posle Drugog svetskog rata.
Nama prozvanima ne pomaže to što se pravdamo da gotovo niko nije mogao da predvidi, ili bar ne da u svoju prognozu uveri nadležne, dolazak toliko crnih dana, u kojima će se smernice ispostaviti kao stranputice. Posao nam je da javnosti otkrivamo po nju štetne tajne.
Šansu da u carstvu zemaljskom izbegnemo ono što nam neki namenjuju u carstvu nebeskom – pruža Island, iako on sam ovih dana podseća na repliku pakla, sa oživljenim vulkanom i ogromnim dugovanjima. Ta ostrvska država sa 320.000 duša namerava da se pretvori u – „novinarski raj”.
Bacanje mamaca „sedmoj sili” nije motivisano time što je u njoj „samo loša vest – dobra vest”. Izrazito je, naime, ojačao lokalni pokret koji veruje da tamošnje, a možda i globalne, finansijske traume može da smanji rekordnim povećanjem – slobode štampe.
Island bi, po toj zamisli, za proizvođače vesti postao ono što je Švajcarska za banke ili Kajmanska ostrva za poreske izbeglice. U najkraćem: popriličnom broju njegovog življa – okupljenom oko alternativnih medija i udruženja, kao i unutar parlamenta – čini se logičnim i unosnim da se afirmišu kao svetski centar za investicije u informacije bez restrikcije.
U mnogim zemljama je garantovana sloboda štampe, ali se i počesto ona krši i njeni akteri izlažu tužbama za netačnost, klevete, odavanje državne i poslovne tajne. Po „Islandskoj inicijativi za moderne medije” – novinari, izdavači i internetski komunikatori, praktično bi dobili imunitet, pisali i saopštavali šta god hoće, bez straha od cenzure, sankcija…
Zbog straha od mogućne visoke sudske globe, mnogi mediji, štampani i internetski, odustajali su od delikatnih istraživanja. Novi poduhvat se, među tim stradalnicima, pozdravlja kao pažnje vredan pokušaj stvaranja – kombinacijom zakona s najvećom mogućnom zaštitom štampe i njenih izvora – „sigurnog doma” za međunarodne „izdavačke izbeglice”.
Uvela bi se i zaštita od „tužbenog turizma”, kako se nazivaju pokretanja sudskih postupaka izvan zemalja u kojima je spor nastao. Britanija „postaje glavna destinacija” za takav „turizam” – konstatuje „Tajms” i navodi da je 95.000 muslimana iz Azije i Afrike njenom sudu tužilo danski list u kome je objavljena „uvredljiva” karikatura proroka Muhameda…
Islandska inicijativa je, izveštava se, već privukla pažnju medijskih kuća širom sveta. U njoj vide priliku za jačanje principa slobode izražavanja, koji su prilično podriveni ofanzivom moćnih grupa, funkcionera, biznismena, oglašivača, ilegale.
Za izlazak iz krize potrebna je ne samo bolja regulacija finansijskog sektora, nego i veća uloga novinara u istraživanju „prljavih poslova” između banaka i političara – ocenjuje londonski „Gardijan”. Da je bilo podrobnog uvida javnosti u sistemske novčane transakcije, možda bi bili izbegnuti lomovi koji su potresli svet, a od Islanda načinili jednu od najzaduženijih zemalja po stanovniku i nedavno doveli do smena njene vlade i guvernera. Sada nastojimo da preporodimo novinarstvo kako bi se izbeglo ponavljanje drame – prenosi čikaški magazin „In diz tajms” izjave parlamentarca Tora Sarija iz Rejkjavika.
Novinarstvo, u ovom slučaju, dobija – usred sopstvenih povećanih nedaća – značaj „prve borbene linije” na frontu protiv opšte krize. Da insistiranjem na većoj javnosti rada zvaničnika suzbija rastuću „kulturu tajne”, u kojoj o diskretnim potezima „krojača sudbina” bivamo obavešteni mahom tek onda kad kao poreski obveznici treba da platimo za njihove greške i zablude.
Proizlazi da bi vlasti trebalo da podstiču slobodu štampe, zarad i sopstvene efikasnosti i opšteg boljitka. Nažalost, mestimično je još tretiraju kao „podmetača klipova u točkove našeg razvoja” ili kao sredstvo za propagiranje vladajućeg kursa, čime povećavaju podozrenja i prema sebi i prema medijima. Dok jača upliv snaga – kao što je organizovani kriminal – kojima je „sistematizacija konfuzije” u „opisu posla”.
Umesto komentara, podsetiću na izjave davnašnjih lidera, čiji su akti menjali svet. Pre bih izabrao štampu bez države nego državu bez štampe – uveravao je Tomas Džeferson, treći predsednik SAD i tvorac tamošnje Deklaracije nezavisnosti. A nemački objedinitelj Oto fon Bizmark je poručivao: „Ne verujte ničemu dok vlada to službeno ne demantuje”…