Kakva nam NBS treba
Ostavka Radovana Jelašića na mesto guvernera Narodna banke Srbije izazvala je veliki šok u političkoj, stručnoj i laičkoj javnosti. Bez dramatičnih posledica koje su mogle, a nisu nastupile, laička javnost okrenula se nagađanjima ko bi mogao biti novi guverner, a politička javnost pogađanjima oko kandidata za novog guvernera.
U senci kadrovskog licitiranja čula se mnogo značajnija vest – da se pravi novi Zakon o NBS i da na njemu, gle čuda, rade dve institucije (vlada i NBS) kao da obe to rade krišom jedna od druge.
U prvi plan polemike o novom zakonu, nažalost, isturena je samo informacija da će predsednik države predlagati budućeg kandidata za guvernera (što je praksa mnogih demokratskih država), a nekako je skrajnuta argumentacija da je to samo deo šireg paketa čiji je cilj da se uveća nezavisnost centralne banke s (recimo) precizno definisanom podelom odgovornosti između guvernera, Monetarnog odbora i Saveta NBS.
Analiza dosadašnje prakse sugeriše zaključak da guverner i Narodna banka i nisu bili preterano samostalni, a ostavka Jelašića samo je ohrabrila mišljenje da novi guverner,ma koliko imao jak karakter i stručni autoritet,neće moći da obezbedi nezavisnost Narodne banke, pa je zato potrebno napraviti novi zakon. Osim prava predsednika države da predlaže kandidata za guvernera, položaj centralne banke mogao bi (na primer) da ojača zakonom propisan drugačiji način odlučivanja unutar te institucije. Do sada je osnovni problem bio odsustvo suštinskog kolektivnog odlučivanja i nezavisne provere doneti odluka, a odgovornost za postupke NBS koncentrisana je samo na jednom organu – guverneru.
Ne treba zaboraviti da nezavisna centralna banka unosi stabilnost u finansijski sistem time što se pridržava pravila, a ne donosi diskrecione odluke. Tako monetarna politika postaje predvidljiva (što su u poslednje vreme tražili poslovni krugovi) i uverljiva. Zato bi trebalo uvesti dve jasno odvojene strukture unutar NBS (upravljačka i nadzorna), višeslojnost i kolektivnost u upravljačkom odlučivanju i dati važniju ulogu Savetu guvernera u tom procesu. Najvažnije odluke u oblasti monetarne politike i supervizije (koje je do sada suvereno donosio guverner, odnosno Monetarni odbor) morao bi ubuduće da potvrđuje Savet guvernera, kao telo potpuno nezavisno od guvernera i Monetarnog odbora. On bi donosio konačnu drugostepenu odluku. To bi bile dve instance oličene u međusobno nezavisnim organima NBS.
Novi zakon o NBS morao bi da predvidi da parlament bira (pored guvernera i viceguvernera) članove Saveta guvernera na predlog vlade, udruženja banaka, ekonomista i poslodavaca. Članovi bi se birali na različite periode tako da ni jedna institucija ne bi imala presudan uticaj na sastav Saveta.
Zakon bi mogao da predvidi i „državnu” kontrolu nad Narodnom bankom, ali veoma drugačiju od dosadašnje. To se može postići formiranjem Nadzornog odbora koji bi činili članovi parlamenta (prema partijskoj zastupljenosti) i čiji bi najvažniji instrument bila interna revizija rada NBS.