Nuklearkama (ni)je odzvonilo

14. 04. 2010. 22:00

Tradicionalni strah stanovnika SAD od izgradnje novih nuklearnih elektrana mogao bi da popusti pred sve većim potrebama za električnom energijom, procenjuju istraživanja. Iako je i sama priča o potencijalnoj izgradnji novih nuklearki škakljiva tema (u šta se u više navrata lično uverio predsednik SAD Barak Obama), podaci govore da bi nove nuklearke u proseku i do sto puta smanjile zagađenje životne sredine.

Uprkos svojoj „prljavoj” prošlosti i nesrećama kakva je bila ona u Černobilju pre 24 godine, brojna istraživanja sprovedena u poslednjih nekoliko godina govore da su uz pomoć novih tehnologija savremene nuklearne elektrane, poput onih u Japanu i Francuskoj, izuzetno bezbedne, postojane i relativno jeftine za održavanje. Istovremeno, njihov otpad je višestruko smanjen i daleko je stabilniji od onog koji su proizvodile nuklearke šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka. Takođe, opasnost da se dogodi neka katastrofa pandemijskih razmera svedena je na domen teorije.

Iako su obnovljivi izvori energije, poput snage vetra ili solarne energije, jedini u potpunosti „čisti”, pokazalo se da oni ni izbliza ne zadovoljavaju trenutne potrebe savremenog čovečanstva.

Američka „ljubav” prema klasičnim termoelektranama doprinela je drastičnom povećanju plućnih bolesti u SAD u poslednjih 20 godina. Ovo povećanje u stopu prati povećanje broja obolelih od raznih vrsta raka, navode zvaničnici Panameričke zdravstvene organizacije. Ovi navodi i ne treba da čude ako se uzme u obzir da prosečna termoelektrana na godišnjem nivou proizvede u proseku sto puta više radioaktivnog otpada (koji se ispusti u prirodu) od nuklearne elektrane istog kapaciteta. Ako se neko pita kako je to moguće, odgovor leži u ugljenoj prašini. Čak i elektrane opremljene savremenim filterima u atmosferu godišnje ispuštaju desetine tona ugljene prašine. Među njenim sastojcima nalaze se brojni štetni i radioaktivni elementi kao što su olovo, kadmijum, talijum, živa, berilijum...

A. Č.