Dositej u svom vremenu i danas

24. 01. 2008. 22:00

Са изложбе о Доситеју у Одсеку за славистику (Фото М. Бауер)

Specijalno za „Politiku” 
Beč, 24. januara – U biblioteci bečkog Odseka za slavistiku sinoć je otvorena izložba „Dositej u svom vremenu i danas” kojom se nastavlja obeležavanje dvesta godina od dolaska Dositeja Obradovića u Srbiju. Tom izložbom simbolično započinje i obeležavanje jednog drugog veoma važnog jubileja koji će se ove godine proslaviti nizom manifestacija – dva veka od osnivanja Velike škole, klice Beogradskog univerziteta čiji je Dositej Obradović bio inicijator.

Izložba „Dositej u svom vremenu i danas” koja će trajati nedelju dana, rezultat je angažmana redovnog profesora novosadske slavistike i gostujućeg profesora u Beču Mirjane Stefanović, uz podršku profesorke Gordane Ilić-Marković i upravnika biblioteke bečke slavistike Norberta Brina. Izložene su dragocene publikacije na nemačkom, srpskom i engleskom jeziku, a najznačajnije je pomenuti da se upravo na bečkoj slavistici čuvaju prva izdanja nekih od najznačajnijih naučnih radova istaknutih slavista devetnaestog veka. Među eksponatima se nalazi i prva doktorska disertacija o Dositeju napisana na nemačkom jeziku, naučni rad Austrijanca Vladimira Fišera iz 2002. koji je prošle godine objavila izdavačka kuća „Peter Lang”.

Izložbu, čijem su otvaranju prisustvovali mnogobrojni profesori i studenti, otvorio je kratkim govorom šef katedre za slavistiku Štefan Neverkla. Profesorka Mirjana Stefanović se Katedri bečke slavistike zahvalila na mogućnosti da govori o značaju rada našeg velikog prosvetitelja: „Dositej je bio propagator ideja o toleranciji i altruizmu, o čemu gotovo sa svake njegove stranice zrače rečenice. Bio je strastveni zagovornik važnosti saznanja istine. Bio je pisac koji ni o kome nije napisao ružnu reč... Znamo li šta mu dugujemo?”

Glavna ideja iza projekta o Dositeju, kojem su prethodile večeri posvećene Petru Kočiću, Vuku Karadžiću i Petru Petroviću Njegošu, jeste da se pokrenu aktivnosti koje će motivisati studente i u njima probuditi dublje interesovanje za naše kulturno nasleđe. Profesorka Stefanović je za „Politiku” sledećim rečima prokomentarisala stanje na bečkoj slavistici:

– Osnovni problem današnje Katedre je što ne dobijamo knjige na srpskom jeziku. Slovenija, na primer, ima oformljene studijske grupe kojima slovenačko ministarstvo šalje knjige, dok se naše ministarstvo ne stara o nacionalnom književnom blagu. Mi se kao profesori trudimo da donesemo knjige iz Srbije da bi ih poklonili ovdašnjoj biblioteci jer postoji potreba za štivom na srpskom jeziku. Na smeni devetnaestog i dvadesetog veka, na legendarnoj katedri za slavistiku Franca Miklošića i Vatroslava Jagića, glavni jezik slavistike bio je nemački. Sve važne publikacije, bilo da su se ticale srpskog, hrvatskog, češkog ili slovenačkog jezika i književnosti, objavljivale su se na nemačkom i nešto malo na ruskom koji je nezaobilazan i tako reći glavni jezik slavistike.

Katedra bečke slavistike, koja je krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka bila najmoćnija slavistička institucija, školovala je najuglednije istoričare teorije književnosti i istoričare nacionalne književnosti, među kojima su bili i Vladimir Ćorović i Tihomir Ostojić.

Do sajma knjiga Dositejeva zadužbina će objaviti sabrana dela Dositeja Obradovića u šest tomova, od kojih je četiri priredila profesorka Mirjana Stefanović.