Poznavanje prirode u društvu
Erupcija islandskog vulkana Ejafjadlajokul, tačnije jednakratkotrajana eksplozivna faza izazvana direktnim kontaktom vode sa istopljenog glečera i magme, prouzrokovala je jedan od najvećih zastoja u vazdušnom saobraćaju u Evropi. Došao je još jedan trenutak kada smo se setili prirode i kada smo se upitali koliko je uopšte poznajemo. Pri tome, ovde nije prvenstveno reč o znanju o prirodnim naukama na akademskom nivou, već o tome koliko prirodu poznajemo kao društvo i kao pojedinci. A po svemu sudeći dolazi vreme kada to znanje postaje sve važnije.
Vulkani su mesta sa kojih do nas dolazi informacija o tome koliko je vruća unutrašnjost naše planete. Vrelina se iz Zemljine unutrašnjosti konstantno prenosi naviše, a od te vreline štiti nas ,,izolator” u vidu veoma tanke kamene ljuske koju zovemo litosfera. Stene ispod litosfere nalaze se na temperaturama iznad 1300 stepeni Celzijusovih, što ih čini plastičnim i pokretljivim. Zbog toga ni kamena ljuska na kojoj živimo ne miruje već se raskida u delove – ploče, koje se razmiču, sudaraju, taru ili podvlače jedna pod drugu. Tamo gde se ploče sudaraju nastaju Alpi, gde se podvlače jedna pod drugu imamo Japan, a gde se razmiču, gde toplota dolazi direktno na površinu – tu je Island. To je zemlja brojnih vulkana, Ejafjalajoekul je samo jedan od njih.
Ovo je samo deo znanja iz geologije – vulkanologije koje poseduje svaki učenik osnovne škole na Islandu. Potreba za ovim znanjem kod potomaka Hiperborejaca je shvaćena pre više od dve stotine godina, i to na veoma bolan način, posle erupcije vulkana Laki, 1783. godine. Tada je za približno osam meseci ovaj vulkan – zapravo niz vulkana duž jedne ogromne pukotine – izbacio nekoliko stotina puta veću količinu lave i gasova nego Ejafjalajoekul za poslednjih hiljadu godina. Ova erupcija je direktno ili indirektno izazvala smrt oko petine ukupne tadašnje populacije Islanda, a imala je višegodišnji uticaj na klimu u čitavoj Evropi. Prema nekim istoričarima, tako izazvana ekonomska kriza, koja se, inače, na jeziku običnog naroda uvek zove glad, dovela je i do Francuske revolucije.
Sve savremene države poklanjaju veliku pažnju tome koliko im društvo poznaje i poštuje prirodu. Danas je možda važnije nego ikad imati korektna znanja o prirodi, jer nas je tehnološki razvoj učinio ranjivijim. To što je danas moguće pratiti i najmanje potrese tla ili zapaziti emisiju veoma niskih koncentracija gasova, kojima je moguće predvideti vulkanske erupcije jeste napredak, ali smo zato ranjiviji zbog velike gustine naseljenosti i zbog komplikovanih vidova komunikacija na kojima se zasniva današnji život. Ako bi Laki danas proradio, vazdušni saobraćaj ne bi bio ugrožen, već totalno prekinut i to na neodređeno vreme. A erupcija iz 1873. godine ne spada čak ni u prvih deset najsnažnijih erupcija od praistorije do danas.
U Srbiji nema aktivnih vulkana. Naši najmlađi vulkani su stari nekoliko miliona godina i od njih nam je ostala samo korist, kao što su rudna ležišta i lepi predeli. Ali to ne treba da znači da nam osnovno znanje o ovim prirodnim pojavama nije potrebno, jer hazard nikad nije daleko, a vulkanskom pepelu, videli smo, nije potrebna viza.
Neki od nama najbližih ,,živih” vulkana su Vezuv i Santorini, a ovaj drugi već nosi na duši jednu čitavu civilizaciju. Pored toga, nikad se ne zna gde i kakvo nam znanje o prirodi može biti potrebno. Ne treba zaboraviti Tili Smit, desetogodišnju devojčicu iz Okshota u Engleskoj, koja je spasila svoje roditelje, sedmogodišnju sestru i više od stotinu turista, koji su se 26. decembra 2004. zadesili na plaži tajlandskog turističkog centra Puketa. Primenivši svoje skromno ali tačno znanje iz geologije, Tili je shvatila da čudno povlačenje penušave i nemirne morske vode predstavlja nagoveštaj cunamija, upravo onako kako je o tome bila naučila od svog nastavnika geografije. Svi znamo da je ovaj cunami, izazvan snažnim zemljotresom u Indijskom okeanu, usmrtio više od 200.000 ljudi.
dekan Rudarsko-geološkog fakulteta