Južni tok preko Austrije

24. 04. 2010. 22:00

До­го­вор о га­со­во­ду: пре­ми­је­ри Пу­тин и Фај­ман

Fi­niš pred­sed­nič­ke iz­bor­ne kam­pa­nje u Austri­ji obe­le­žen je po­se­tom ru­skog pre­mi­je­ra Vla­di­mi­ra Pu­ti­na Be­ču i ra­ti­fi­ka­ci­jom me­đu­dr­žav­nog spo­ra­zu­ma o uče­šću alp­ske re­pu­bli­ke u pro­jek­tu ga­so­vo­da „Ju­žni tok“.

Do­ku­men­tom je pred­vi­đe­na iz­grad­nja de­o­ni­ce ga­so­vo­da kroz Austri­ju, od­no­sno i utvr­đe­no pra­vo nje­go­vog ko­ri­šće­nja u pe­ri­o­du od tri de­ka­de. De­o­ni­ca će ima­ti go­di­šnji ka­pa­ci­tet od 63 mi­li­jar­de kub­nih me­ta­ra, što zna­či da će po­kri­ti oko 35 od­sto ru­skog iz­vo­za ga­sa u Evro­pu. U upo­tre­bu bi tre­ba­lo da bu­de pu­šte­na 2015. go­di­ne, a za­jed­no sa po­sto­je­ćom austrij­skom mre­žom ga­so­vo­da, u du­ži­ni od 25 hi­lja­da ki­lo­me­ta­ra, Austri­ja bi tre­ba­lo da po­sta­ne glav­na pe­tlja za tran­sport ru­skog ga­sa pre­ko ovog ga­so­vo­da u Ita­li­ju, Fran­cu­sku, Ne­mač­ku, Ma­đar­sku, Slo­ve­ni­ju i Hr­vat­sku.

Za­ni­mlji­ve su pro­ce­ne dva part­ne­ra o zna­ča­ju ugo­vo­ra. Austrij­ski zva­nič­ni­ci i čel­ni­ci ta­mo­šnje naft­ne kom­pa­ni­je „OMV“ po­ku­ša­li su da ot­klo­ne spe­ku­la­ci­je „o pre­gre­va­nju kon­ku­rent­skog re­le­ja“, s ob­zi­rom da je alp­ska dr­ža­va uče­snik i u kon­ku­rent­skom pro­jek­tu ga­so­vo­da „Na­bu­ko“. Nji­me bi tre­ba­lo da se do­pre­ma gas iz ka­spij­skog re­gi­o­na u Evro­pu, za­o­bi­la­ze­ći Ru­si­ju. „Dva ga­so­vo­da gra­de se za po­tre­be raz­li­či­tih ko­ri­sni­ka, pa ne­ma raz­lo­ga da se po­sta­vlja pi­ta­nje kon­ku­ren­ci­je“, ka­že se u Be­ču. Ru­si to vi­de dru­ga­či­je. „RIA no­vo­sti“ su, ju­če, uoči pot­pi­si­va­nja ugo­vo­ra pla­si­ra­le udar­nu vest: „za­dat je od­lu­ču­ju­ći uda­rac Na­bu­ku.“

Struč­nja­ci pred­vi­đa­ju raz­voj u smi­slu ru­skog tu­ma­če­nja, na uštrb eks­pan­zi­je „Na­bu­ka“. Pla­ni­ra­ni ka­pa­ci­te­ti „Ju­žnog to­ka“, u i kroz Austri­ju, bez­ma­lo dvo­stru­ko pre­ma­šu­ju za­cr­ta­ni pro­tok „Na­bu­ka“. (63 pre­ma 31. mi­li­jar­di kub­nih me­ta­ra ga­sa.)

Sam akt pot­pi­si­va­nja me­đu­dr­žav­nog ugo­vo­ra, i utan­ča­va­nje do­dat­nih spo­ra­zu­ma, pred­sta­vlja svo­je­vr­stan pre­se­dan u no­vi­joj austrij­skoj isto­ri­ji. Pr­vi put od pro­gla­še­nja Dru­ge re­pu­bli­ke – Austri­ja po zva­nič­nom okon­ča­nju sa­ve­znič­ke oku­pa­ci­je, od 1955. go­di­ne na­o­va­mo – zna­čaj pred­sed­nič­kih iz­bo­ra ba­čen je u za­se­nak po­se­te jed­nog stra­nog dr­žav­ni­ka: naj­vi­ši pred­stav­ni­ci Re­pu­bli­ke Austri­je – pred­sed­nik Hajnc Fi­šer i kan­ce­lar Ver­ner Faj­man – bi­li su usred­sre­đe­ni na ustup­ke ko­je je Beč zah­te­vao od Mo­skve u za­me­nu za sprem­nost da se da pri­o­ri­tet ga­so­vo­du „Ju­žni tok“ nad kon­ku­ret­skim „Na­bu­kom“.

Austrij­ska vla­da je, na­i­me, već bi­la usvo­ji­la tekst dr­žav­nog spo­ra­zu­ma sa Ru­si­jom o uče­šću u pro­jek­tu ga­so­vo­da „Ju­žni tok“, pa vre­me­na za od­la­ga­nje ni­je bi­lo. Že­lje i zah­te­vi Austri­ja­na­ca usred­sre­đe­ni su na po­vra­tak pra­va austrij­ske na­ci­o­nal­ne avi­o­kom­pa­ni­je da oba­vlja le­to­ve u Ru­si­ju. (To pra­vo im je us­kra­će­no, po­što je ne­mač­ka „Luft­han­za“ po­sta­la ve­ćin­ski vla­snik). Sa dru­ge stra­ne, na­god­ba se od­no­si­la na iz­grad­nju de­o­ni­ce ši­ro­ke pru­ge (ru­skog stan­dar­da) od Ko­ši­ca, pre­ko Bra­ti­sla­ve do Be­ča. Austrij­ska pre­sto­ni­ca bi ta­ko po­sta­la glav­na uto­var­na sta­ni­ca že­lje­znič­kog sa­o­bra­ća­ja iz za­pad­ne Evro­pe ka Azi­ji.

Sig­nal, da zah­te­vi Austri­ja­na­ca mo­gu da bu­du is­pu­nje­ni, usle­dio je ne­po­sred­no uoči po­se­te ru­skog pre­mi­je­ra. Pu­ti­nov do­la­zak u Beč, pr­vo­bit­no oka­rak­te­ri­san kao po­se­ta bez po­li­tič­kog zna­ča­ja (džu­di­sta Pu­tin, no­si­lac cr­nog po­ja­sa, sa­op­šte­no je, pla­ni­rao je po­se­tu da bi bo­drio ru­sku re­pre­zen­ta­ci­ju na Evrop­skom pr­ven­stvu u džu­dou, u Austri­ji) ozva­ni­čen je uoči vi­ken­da kao – rad­na po­se­ta.

M. Ka­zi­mi­ro­vić