Južni tok preko Austrije
Договор о гасоводу: премијери Путин и Фајман
Finiš predsedničke izborne kampanje u Austriji obeležen je posetom ruskog premijera Vladimira Putina Beču i ratifikacijom međudržavnog sporazuma o učešću alpske republike u projektu gasovoda „Južni tok“.
Dokumentom je predviđena izgradnja deonice gasovoda kroz Austriju, odnosno i utvrđeno pravo njegovog korišćenja u periodu od tri dekade. Deonica će imati godišnji kapacitet od 63 milijarde kubnih metara, što znači da će pokriti oko 35 odsto ruskog izvoza gasa u Evropu. U upotrebu bi trebalo da bude puštena 2015. godine, a zajedno sa postojećom austrijskom mrežom gasovoda, u dužini od 25 hiljada kilometara, Austrija bi trebalo da postane glavna petlja za transport ruskog gasa preko ovog gasovoda u Italiju, Francusku, Nemačku, Mađarsku, Sloveniju i Hrvatsku.
Zanimljive su procene dva partnera o značaju ugovora. Austrijski zvaničnici i čelnici tamošnje naftne kompanije „OMV“ pokušali su da otklone spekulacije „o pregrevanju konkurentskog releja“, s obzirom da je alpska država učesnik i u konkurentskom projektu gasovoda „Nabuko“. Njime bi trebalo da se doprema gas iz kaspijskog regiona u Evropu, zaobilazeći Rusiju. „Dva gasovoda grade se za potrebe različitih korisnika, pa nema razloga da se postavlja pitanje konkurencije“, kaže se u Beču. Rusi to vide drugačije. „RIA novosti“ su, juče, uoči potpisivanja ugovora plasirale udarnu vest: „zadat je odlučujući udarac Nabuku.“
Stručnjaci predviđaju razvoj u smislu ruskog tumačenja, na uštrb ekspanzije „Nabuka“. Planirani kapaciteti „Južnog toka“, u i kroz Austriju, bezmalo dvostruko premašuju zacrtani protok „Nabuka“. (63 prema 31. milijardi kubnih metara gasa.)
Sam akt potpisivanja međudržavnog ugovora, i utančavanje dodatnih sporazuma, predstavlja svojevrstan presedan u novijoj austrijskoj istoriji. Prvi put od proglašenja Druge republike – Austrija po zvaničnom okončanju savezničke okupacije, od 1955. godine naovamo – značaj predsedničkih izbora bačen je u zasenak posete jednog stranog državnika: najviši predstavnici Republike Austrije – predsednik Hajnc Fišer i kancelar Verner Fajman – bili su usredsređeni na ustupke koje je Beč zahtevao od Moskve u zamenu za spremnost da se da prioritet gasovodu „Južni tok“ nad konkuretskim „Nabukom“.
Austrijska vlada je, naime, već bila usvojila tekst državnog sporazuma sa Rusijom o učešću u projektu gasovoda „Južni tok“, pa vremena za odlaganje nije bilo. Želje i zahtevi Austrijanaca usredsređeni su na povratak prava austrijske nacionalne aviokompanije da obavlja letove u Rusiju. (To pravo im je uskraćeno, pošto je nemačka „Lufthanza“ postala većinski vlasnik). Sa druge strane, nagodba se odnosila na izgradnju deonice široke pruge (ruskog standarda) od Košica, preko Bratislave do Beča. Austrijska prestonica bi tako postala glavna utovarna stanica željezničkog saobraćaja iz zapadne Evrope ka Aziji.
Signal, da zahtevi Austrijanaca mogu da budu ispunjeni, usledio je neposredno uoči posete ruskog premijera. Putinov dolazak u Beč, prvobitno okarakterisan kao poseta bez političkog značaja (džudista Putin, nosilac crnog pojasa, saopšteno je, planirao je posetu da bi bodrio rusku reprezentaciju na Evropskom prvenstvu u džudou, u Austriji) ozvaničen je uoči vikenda kao – radna poseta.
M. Kazimirović