Bilo jednom u Kragujevcu
Дворана биоскопа „Шумадија” остала и без седишта и без гледалаца
Kragujevac – Da se u Srbiji zatvaraju bioskopi, to više i nije vest. Vest bi bila da je u nekom gradu otvoren novi bioskop ili da su, bar, stara zdanja obnovljena. Na tu vest Kragujevčani će, međutim, još da sačekaju.
U ovom gradu već dve dve godine nema filmskih projekcija, a za obnovu sala „Šumadija“, „Pionir“ i „Radnički dom“ biće potrebno nekoliko miliona evra. Ima li grad novca i koliko dugo može da traje rekonstrukcija ruiniranih dvorana, u kojima se već godinama umesto publike gnezde slepi miševi!
Dejan Dačović, direktor „Doma omladine“, pod čijom se nadležnošću nalazi preduzeće „Šumadija film“, objašnjava da lokalna uprava nije mogla da ulaže u obnovu bioskopa zato što objekti, sve donedavno, nisu bili pod ingerencijom grada.
– Dugo se čekalo na rešavanje imovinsko-pravnih pitanja i uknjižbu imovine preduzeća „Šumadija film“ na grad. To pitanje je rešeno pre dve nedelje, a mi smo već krenuli u rekonstrukciju dvorane „Šumadija“. Ta sala, kakvu ima malo koji grad u Srbiji, postaće multifunkcionalna dvorana, bioskop „Pionir“ biće pretvoren u koncertni prostor, a „Radnički dom“ treba da bude predat na korišćenja „Muzičkom centru“ – navodi Dačović za „Politiku“.
Prema prvim procenama, samo za obnovu bioskopa „Šumadija“ biće potrebno oko 800.000 evra. Za druga dva bioskopa, „Pionir i „Radnički dom“, bar još toliko, budući da je reč o starim objektima koje je poodavno načeo zub vremena.
Bivši direktor „Šumadija filma“ Duško Vasović smatra da je bioskope trebalo ranije održavati, sada već dalekih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka kada su, kako kaže, beležene milionske posete i kada je bilo para.
– Teško je sada praviti bilo kakve finansijske konstrukcije. Bioskopi su morali da se održavaju, renoviraju i modernizuju onda kada su zarađivali. Gde je otišao novac iz sedamdesetih i osamdesetih godina, kada je filmske projekcije u Kragujevcu, tokom samo jedne godine, gledalo po milion i više ljudi. Pomnožite taj broj sa cenom karte, pa nek je bila i simbolična, pa ćete shvatiti kolika je to suma – kaže Vasović za naš list.
Kragujevački bioskopi spaseni su od „pošasti“ privatizacije i posle dugogodišnjih sudskih sporova uknjiženi su na grad. Ranko Milosavljević, takođe bivši direktor „Šumadija filma“, smatra da je tu, možda, napravljena greška, te da bi za grad i Kragujevčane možda bilo bolje da su bioskopi prodati.
– Rezultati borbe i jedne i druge vlasti posle dvehiljadite, i dosovske i ove sada, vidljivi su. Rekao bih, na žalost Kragujevčana. Bioskopi nisu privatizovani, ostali su gradu, ali ne rade. Obe gradske garniture htele su, pošto-poto, da stave „šapu“ na dvoranu „Šumadija“ i imovinu „Šumadija filma“, a kada je cilj, konačno, ostvaren, počele su da se svađaju ko je kriv što u Kragujevcu nema filmskih projekcija – napominje Milosavljević, podsećajući na nedavni sukob između koalicionih partnera u vlasti, „Zajedno za Šumadiju“ i DS-a.
Kragujevčani su se već odvikli od bioskopa, grickanja semenki u prijatnoj tami dvorane i uzbuđenja koja sa sobom nosi slika na velikom platnu. Bilo jednom u Kragujevcu! Možda bi Kusturica mogao da kaže: „Ponovo radi bioskop“.
Aktuelna gradska vlast je imala dogovor sa ovim rediteljem da se u fabričkom krugu stare „Topolivnice“ naprave moderni bioskopi sa najsavremenijom opremom za prikazivanje filmova. Nadležni poručuju da Kusturica nije odustao, ali njega već poodavno nema da svrati u Kragujevac.
I dok je to tako, kragujevačkim filmofilima ostaje da se sećaju starih dobrih vremena, kada se za „Tarzana“, „Rat zvezda“ ili Brenin hit „Hajde da se volimo“ tražila karta više.
Brane Kartalović