Anđeli garavog lica

02. 08. 2006. 17:49

Рад Игора Грубића (Фото Белеф)

Izložba "Anđeli garavog lica" autora Igora Grubića biće, u okviru Beogradskog letnjeg festivala, otvorena u podrumskim prostorijama Muzeja grada Beograda (Knez Mihajlova 46) večeras, u 20 časova. Kustosi izložbe su Branislav Dimitrijević i Ana Nikitović, a u tekstu koji je prati Igor Grubić je zapisao:

"Uoči petog oktobra 2000. zatekao sam se u Beogradu. Čuo sam da su rudari iz Kolubare u znak protesta stupili u štrajk. Nekoliko tisuća ljudi otišlo je rudarima dati podršku. Taj događaj je označio početak kraja Miloševićevog režima, i na simboličan način, kraj stoljeća i socijalizma na prostorima nekadašnje SFRJ."

Tada je, kako piše, umetnik počeo da razmišlja o slikama iz perioda socijalizma koje veličaju ulogu radnika, i o nazivu izložbe koji bi trebalo da uputi na "paradoksalnu situaciju koju smo živeli tokom 90-tih":

"S jedne strane rudari, uz egzistiranje na rubu siromaštva, ostaju ′čistih ruku′ i čiste savjesti, a s druge, političari i čitav vladajući sistem, ′najbolji od najboljih′, zbog svoje pohlepe i ′prljavih malverzacija′, bivaju ukaljanih ruku i obraza. Rudari sa krilima anđela dočaravaju moj doživljaj njihovog čina pred revoluciju petog oktobra. Kao što je arhanđel Gavrilo izagnao Lucifera iz raja, tako su i rudari svojim hrabrim protestom pokrenuli konačni pad Miloševića. Prisustvo anđela na fotografijama sa rudarima ukazuje da oni, baš kao i svi drugi radnici, imaju moć i snagu da mijenjaju društvene tokove, ukoliko tu snagu osvijeste i ako su ujedinjeni u svojim namjerama" Grubićeve su reči.

Igor Grubić (1969, Zagreb) poznat je po provokativnim radovima. Pokrenuo je manifestaciju "Knjiga i društvo – 22 odsto" (1998) u kojoj je okupio 40 umetnika radi protesta zbog nacionalnog poreza od 22 odsto na knjige. Veliku pažnju izazvao je i radom "Velvet Underground" (2002) koji je predstavljen na Manifesti 4, Tirana bijenalu i APEXART u Njujorku. Rad je podrazumevao učešće zatvorenika iz ozloglašenog hrvatskog zatvora u Lepoglavi, koje su umetnici posećivali i sa kojima su razgovarali o njihovom detinjstvu, u ulozi psihoterapeuta.