Bežanje od stvarnosti
Ima trenutaka, koji su zapravo celi sati, kada gledanje televizije postaje potpuno apsurdna delatnost. Trenutno, mrtvu trku za titulu šampiona besmislene programske ponude trče Pink i Foks. Ne zna se šta je gluplje, prostačkije, nesuvislije nego ono što se odvija pred kamerama u „Farmi”, odnosno u „Mojoj desnoj ruci”. Za pristojnog čoveka koji drži do sebe, do svog vremena, do svog gledalačkog samopoštovanja, ničeg iole podnošnjivog, a kamoli zanimljivog, ne može biti u igranju gazdi i slugu među „zvezdama estrade” okupljenim na farmi ili u afektacijama „pevačke zvezde” kao gazdarice koja javno bira svoju kućnu poslugu.
Budući da ovi programi uporno opstaju, potvrđuje se da je televizijska publika oštro izdeljena. Razdvajaju ih lični ukusi, sistem vrednosti, osećanje mere. Zato se ne može očekivati da se „prelivanja” preko takvih vododelnica dešavaju često.
Čini se da je gledanost pomenutih naslova dosegla nivo za koji se može očekivati samo opadanje. Ali, šta bi moglo da poveća gledanost na drugoj strani, tamo gde se, umesto rijaliti šoa priređuje tok šou o realnosti?
Na primeru emisija od ponedeljka uveče, može se reći da i njihov sadržaj rasteruje od ekrana. Svuda, naime, „teške teme”, unakrsna optuživanja, uzajamni napadi političara i medija... Kod Sarape u „Problemu” na Studiju B poslanici po ko zna koji put raspravljaju o nedoličnom ponašanju u parlamentu i ružnim scenama koje iz skupštine izlaze u javnost. Kod Ćosića u „Intervjuu” na B92, razgovor o osporavanoj reformi sudstva, nezavršenim poslovima, problematičnim presudama. Kod Marića u „Ćirilici”, na TV Košavi, pretresanje kriminalnih afera, političkih ubistava, mafijaških veza preko srpsko-hrvatske granice, a i šire. Kod Olivere Jovićević, pak, u „Upitniku” na RTS-u, preispitivanje političkih kontakata na rečenom području i odmeravanje ko se kome kada, koliko i zašto izinjavao za grehe iz nedavne ratne prošlosti...
A uz sve to, celodnevni prenos skupštinskog zasedanja!
Pri tom obilju zabrinjavajućih povoda, pitanja, poteza, pojava koji izbijaju iz svih nabrojenih – a po pravilu i svih ostalih emisija sličnog tipa – nije neočekivan gledalački zamor i otklon od ovog programskog toka. Nije čudo da se od takve mučne slike stvarnosti beži u neki drugi, zabavniji svet. Budući da on nije ni na farmi ni kod Seke, preostaju izmišljene TV priče. Serije. Telenovele. Sitkomi. Domaći i strani. I strani kanali, naravno. Filmski. Sportski. Istorijski ...