Kolaži sa obala Sene, Temze, Save
Materijale od kojih stvara Danica – Dana Marinković pronalazi u svakodnevnim stvarima koje je okružuju. Kao i inspiraciju. Nije joj teško da dan uoči izložbe sama pomaže da se dela postave. Opredeljena je za kolaž kao savremeni i svojstveni oblik komunikacije, a urbani život joj je neiscrpna inspiracija. Dana secka novine koje čita – muzičke, magazine o kulturi, flajere… Na njenim kolažima su detalji i lica ljudi koje sreće tokom putovanja, dok šeta ulicama Pariza i Beograda (relaciji na kojoj živi), Londona gde je prethodne godine završila master na Čelsi koledžu u okviru Univerziteta umetnosti. Na kolažima su razne vrste slova jer je zanima tipografija, ali i sva obeležja urbanog: andergraund, revije novih kreatora, stil mladih koji viđa… Sve ono što je okružuje.
Posetioci beogradskog „Supermarketa” do 10. maja, do kada će trajati izložba, mogu da pogledaju radove koji su nastajali za vreme usavršavanja u Britaniji.
Iz kolaža koje je premijerno predstavila 2008. na prvoj samostalnoj izložbi u galeriji „Ozon” Dana je izdvajala segmente a potom „digitalizacijom originala, a dekontekstualizacijom i korišćenjem elemenata iz jedne grafičke celine, stvorio se niz printova novog značenja”. Zanimaju je ne samo klasične metode seckanja i lepljenja, kojima je bila posvećena od najranijeg detinjstva, već i nove tehnologije.
Dana Marinković kaže da je već na drugoj godini osnovnih studija na Akademiji primenjene umetnosti Ecole d’art Maryse Eloystekla znanje da primeni kompjuterske programe. Iako je imala do sada dve samostalne izložbe u Parizu, volontirala u Tejt modernu u Londonu, dodaje da je važan i momenat ljubavi, odnosno koliko čovek radi iz stvarne želje. „Tek tada stižu pravi rezultati”, kaže.
Uoči izložbe u Beogradu je ugostila troje kolega sa mastera. Iz Grčke, Švajcarske i Brazila. Utisci koje su poneli bili su potpuno neočekivani. Pozitivni, naravno.
– Odvela sam ih na Kalemegdan, performans u Kući kralja Petra, reviju mladih kreatora na Nedelji mode. Viđam sve više stranaca koji dolaze u naš grad, što je, takođe, dobro – razmišlja naša sagovornica.
Vršnjacima u Srbiji zamera preteranu ležernost. Prema dosadašnjem iskustvu, devojka koja je odrasla u Parizu, u umetničkoj porodici (kćerka je Cileta Marinkovića), doza opuštenosti je dozvoljena samo ljudima iza kojih stoji stoprocentni i višegodišnji dar. (/slika2)
– Ovde su nekako svi kul. To možeš da budeš tek kada si visokoprofesionalan, kada je sve precizno organizovano, kada se poštuju kolege.
Na pitanje gde preteže tas na vagi: Pariz – Beograd, priznaje da je na strani grada na Seni ali samo zato što joj više odgovara tamošnji mentalitet i senzibilitet.
– Ponekad me ovde iznenadi agresija, u Francuskoj se koristi sasvim drugačiji ton u komunikaciji. A sa ovdašnjih prostora je fascinira domaći talenat da se posao, ipak, obavi ali ne na organizovan način kako funkcioniše na Zapadu.
Vršnjacima kolegama savetuje da se neprestano bave umetnošću, da čitaju, da se informišu, komuniciraju.
– Komunikacija je ključ 21. veka – kaže. Sa druge strane, onima kojima to nije profesija preporučuje da posećuju galerije, muzeje, idu u pozorište.
– Čini mi se da ovde mladi žive stilom u kome nema mesta za kulturu. Zaboravljaju da je umetnost važna jer pomaže da se izgrađujemo, postavljamo sebi pitanja a odgovorima rastemo, evoluiramo – ističe Dana Marinković.
-----------------------------------------------------------
Predstava – praksa
Deo prakse iskoristila je da osmisli vizuelni promo identitet za predstavu „Rekvijem – negde između Pariza i Šangaja” koju je režirala Milica Kralj, po tekstu izraelskog pisca Hanoha Levina, u Beogradskom dramskom pozorištu.