Pod jednim krovom 22 deteta

29. 04. 2010. 22:00

Бака Душанка са унуком и сувениром из родног Берана

Jagodina – Najbrojniju porodicu u Pomoravskom okrugu, a možda čak i u celoj centralnoj Srbiji, čini familija Maslar iz sela Bunara kod Jagodine. Ima 31 člana, sa 22 dece. Najstarija je baka Dušanka (78), a ostalo su potomci njena četiri sina Vidoja, Čedomira, Dušana i Velibora. Svi žive u kući od stotinak kvadrata i svakome se znaju radne obaveze.

– Kada su se moj sada pokojni otac Arsenije i majka Dušanka sa desetoro dece i rođenom sestrom Krstinjom iz Šekulara kod Berana u Srbiju doselili 1976. godine, lepo se živelo. Od 1988. do 2000. godine imali smo i vlastitu strugaru, pa smo mogli da živimo samo od prerade drveta. Ali, taj posao je propao nakon „odlaska“ Crne Gore. Sada puno radimo, a jedva sastavljamo kraj s krajem – navodi za „Politiku“ Vidoje, koji sa suprugom Biljanom ima osmoro dece.(/slika2)

On još kaže da imaju 50 krava koje, uglavnom, čuvaju za svoje potrebe, a nekada, kada su dnevno prodavali od 400 do 600 litara mleka, imali su mnogo više. Međutim, ni ovaj posao više nije isplativ, jer je mleko jeftinije nego prošle godine, a Mlekara „Mladost“ iz Kragujevca koja je otkupljivala mleko od njih već pet godina im duguje preko 4.000 evra. Ova vredna porodica obrađuje stotinak hektara zbog čega mora da radi po principu zadruge u kojoj se tačno zna za šta je ko zadužen.

– Svi ustajemo u četiri sata. Muškarci onda odlaze u staju, žene pripremaju doručak i decu za školu. Oni koji ne idu u školu čuvaju najmlađe. Svi jedemo iz istog lonca. Odeća i obuća se ne bacaju, već ih mlađi nasleđuju od starijih. Naša deca nemaju baš vremena za igru, naročito kada treba da se radi na njivama. Ali, kada završe sve obaveze mogu da se igraju – dodaje Dušan, koji je glava porodice, jer se najkasnije oženio, pa, kako kažu, nije „vukao“ za svoju porodicu.(/slika3)

Na pitanje koliko brašna, pasulja, krompira i ostalih namirnica mesečno pojedu Vidoje je odgovorio:

– Deca se nikada ne broje i ne računa se koliko su pojela. Bitno je samo da imaju da jedu. Mesečno potrošimo stotinak kilograma brašna i koljemo po jednu svinju.

A kada smo ga na odlasku, videvši bezbroj opanaka ispred kuće, upitali da li svako zna koji su njegovi, Vidoje je kroz osmeh odgovorio:

– Ponekad i pomešaju. Ali, to nije bitno. Važno je da odgovara broj opanaka koje obujemo.

Zorica Gligorijević