Novo ruho Dnevnika

08. 05. 2010. 22:00

Pre tačno dve godine, u direktnom prenosu „Pesme Evrovizije“, pokazalo se da je Radio-televizija Srbije okupila tim talentovanih stvaralaca dugoročno posvećenih ulepšavanju ukupnog izgleda ove medijske kuće. Maštovitost, dinamičnost, duhovitost, jasnoća u slici i poruci koje su odlikovale takozvane razglednice, kao najave zemalja učesnica u ovoj muzičkoj priredbi, nagovestile su stil kojim će se nastaviti u redizajniranju lika RTS-a.

Sad se stiže do problema kako da se „našim rečima“ nastavi o tome što je zapravo u međuvremenu uradila ekipa kreativnog direktora Borisa Miljkovića. Za to se obično upotrebljava izraz „vizuelni identitet“, a to jeste ono ruho u koje je odskora zaodenut sav program RTS-a. Njega, pak, čine ne samo pojedinačne emisije nego i najave, odjave, špice, džinglovi, logo... Moglo bi se, onako žargonski, reći da je to „pakovanje“ kojim se odmah i na prvi pogled sadržaj „paketa“ čini privlačnijim.

U ovom slučaju „Miljković i kompanija“ nastojali su da medijsku kompaniju odrede kombinujući vizuelne elemente tako da spoje tradiciju i savremenost i taj koncept ostvaruje se u svim delovima projekta. Onoliko koliko se, recimo, folklor koristi kao osnova u sezonski promenljivim i po paleti raskošnim špicama za reklame, toliko je elegancije i jednostavnosti u svedenim baletskim ili mačevalačkim pokretima na pastelnoj, prozračenoj pozadini u najavnim satnicama jutarnjeg, dnevnog i večernjeg TV sadržaja.

S puno obzira prema činjenici da je u pitanju televizijska ustanova sa poluvekovnim trajanjem, dakle sa sopstvenom istorijom vrednom poštovanja, autori ovih promena s razlogom su se oslanjali i na nasleđe, na ono što su stvorile prethodne generacije i što u kolektivnom pamćenju narasta do simbola. To je veoma uočljivo u novoj opremi „Dnevnika“, i likovno i zvučno, jer se modifikuju nezaboravna rešenja koja su svojevremeno potpisali Nenad Čonkić i Zoran Simjanović.

„Dnevnikov“ studio deluje sada prostranije, s više vazduha i svetlosti, bez napadnih i prenaglašenih detalja. Sva neophodna oprema za eksternu komunikaciju uklopila se skladno, a i voditeljima je verovatno udobnije. O funkcionalnosti novog radnog prostora najbolje mogu da govore oni koji su u njemu, ali se tamošnja atmosfera uvek posredno odražava i na gledalački doživljaj.

Kutije su, dakle, lepog oblika, omotni papir šaren taman kako i koliko treba, ukrasne trake, mašnice, nalepnice odabrane s finim ukusom... Samo još da i ono unutra bude odgovarajuće.