Subotički Gradski muzej bez stalne postavke

09. 05. 2010. 22:00

Згра­да Град­ског му­зе­ја Фо­то Ни­ко­ла Тум­бас

Su­bo­ti­ca U mi­nu­le dve go­di­ne Grad­ski mu­zej u Su­bo­ti­ci ne­ma svo­ju stal­nu po­stav­ku, ko­ja je za pu­bli­ku naj­a­trak­tiv­ni­ji deo mu­ze­o­lo­ške de­lat­no­sti. Iako, na­kon pre­se­lje­nja 2008. go­di­ne u svo­ju zgra­du, Grad­ski mu­zej pr­vi put u po­sled­njih 30 go­di­na ima do­bre uslo­ve za rad, pa i op­ti­mal­ne uslo­ve za skla­di­šte­nje pred­me­ta u de­po­i­ma, ono što naj­vi­še vre­di da se po­gle­da, ipak ni­je iz­lo­že­no jav­no­sti. Pre­ma re­či­ma di­rek­to­ra Ištva­na Hu­loa, ne­iz­ve­sno je i ka­da će stal­na po­stav­ka bi­ti iz­lo­že­na.

– Do sa­da je u zgra­du mu­ze­ja ulo­že­no oko 60 mi­li­o­na di­na­ra, i sa­da se i ov­de po­na­vlja ono što se de­ša­va kod mno­gih grad­skih pro­je­ka­ta: da ne­ma­mo sna­ge da ih za­vr­ši­mo. Na­ma je po­treb­no još oko 20 mi­li­o­na di­na­ra, od če­ga po­lo­vi­na za adap­ta­ci­ju pot­kro­vlja, što je uslov da se poč­ne sa pri­pre­ma­njem stal­ne po­stav­ke, ko­ja bi tre­ba­lo da ko­šta iz­me­đu osam do 10 mi­li­o­na di­na­ra, ka­že Hu­lo za „Po­li­ti­ku”.

Grad­ski mu­zej do sa­da se se­lio tri pu­ta, iz Raj­hlo­ve pa­la­te pre­me­šten je še­zde­se­tih go­di­na 20. ve­ka u Grad­sku ku­ću, gde je za­u­zi­mao dva spra­ta. De­se­tak go­di­na ka­sni­je mu­zej je „sa­bi­jen” na je­dan sprat, stal­na po­stav­ka je za­dr­ža­na, ali na­u­štrb li­kov­ne zbir­ke. Pre dve go­di­ne, lo­kal­na sa­mo­u­pra­va je za­me­ni­la sa jed­nim pri­vat­ni­kom 12 svo­jih lo­ka­la za zgra­du biv­še štam­pa­ri­je „Mi­ner­ve”, i u ovo zda­nje, je­dan od le­pih pri­me­ra se­ce­sij­ske ar­hi­tek­tu­re, sme­sti­la mu­zej. Me­đu­tim, ra­do­vi na zgra­di ni­su za­vr­še­ni do kra­ja, što one­mo­gu­ća­va iz­la­ga­nje stal­ne po­stav­ke.

– Ovaj mu­zej spa­da me­đu ve­će voj­vo­đan­ske in­sti­tu­ci­je, zbog he­te­ro­ge­no­sti ma­te­ri­ja­la, dok po svo­joj va­ne­vrop­skoj zbir­ci, a reč je o le­ga­ti­ma svet­skih put­ni­ka Oska­ra Voj­ni­ća i Emi­la Ta­li­ja­na, či­ja je zbir­ka bi­la oko­sni­ca osni­va­nja mu­ze­ja, je­din­stve­na je na či­ta­vom pro­sto­ru Bal­ka­na, pa i idu­ći ka se­ve­ru, do Bu­dim­pe­šte i Be­ča, gde su ova­kve va­ne­vrop­ske zbir­ke uni­šte­ne. Pra­va je šte­ta ne po­ka­za­ti pu­bli­ci ta­kvu vred­nost ko­jom ras­po­la­že­mo – is­ti­če Hu­lo.

Di­rek­tor Grad­skog mu­ze­ja ka­že da od iz­lo­žbi i ra­znih pro­gra­ma uspe­va­ju da za­ra­de ne­ko­li­ko pu­ta ve­ću su­mu nov­ca od one ko­ju mu­ze­ju grad da­je za oba­vlja­nje de­lat­no­sti. Ipak, sve eks­kur­zi­je, tu­ri­stič­ke or­ga­ni­za­ci­je, đa­ci i po­je­di­nač­ni po­se­ti­o­ci uvek se pr­vo in­te­re­su­ju za stal­nu po­stav­ku.

– Mi smo sve­sni da u ovoj si­tu­a­ci­ji ne mo­že­mo da oče­ku­je­mo od gra­da i po­kra­ji­ne da fi­nan­si­ra za­vr­še­tak ra­do­va na zgra­di mu­ze­ja, pa pri­pre­ma­mo pro­jekt­nu do­ku­men­ta­ci­ju ka­ko bi kon­ku­ri­sa­li kod evrop­skih fon­do­va, a na­či­njen je i idej­ni pro­je­kat stal­ne po­stav­ke sa utvr­đe­nim bro­jem pred­me­ta po pro­sto­ri­ja­ma, te­mat­skim sa­dr­ža­ji­ma i in­sta­la­ci­ja­ma ko­je će bi­ti ko­ri­šće­ne, ka­že Hu­lo.

A. I.