Uz valcer i bele golubove
На крају церемоније младенци су, како то протокол налаже, заплесали Фото Д. Ћирков
Jedno zajedničko gromoglasno „da” i svečani čin kolektivnog venčanja završen je uz bele golubove koji su poleteli iznad mladenaca, kumova, rodbine, prijatelja, Beograđana…, da na najlepši način uveličaju ovu tradicionalnu gradsku manifestaciju. A onda, na platou ispred Starog dvora koji je bio premali da primi sve posetioce, kako to već nalaže protokol, mladenci su zaplesali. Prvo uz zvuke valcera, potom i kola…
Mlade obučene u bele i bež haljine, mladoženje, kako koji. Neki u crnim odelima, neki u sivim, braon… Uz mnoge od njih i deca. Drže mamine bidermajere, smeškaju se pomalo zbunjeno. Neki su toliko mali da ih mame drže u naručju.
U gužvi prepoznajemo sagovornike „Politike”, sada bračni par Urbanović. Ines iz Venecuele, od pre 13 godina nastanjena u Boru, sija od sreće. Pored nje, sada i zvanično, muž Borko i tri ćerke.
– Ovo je fantastično! Oseća se… oseća se ritam, emocije… presrećna sam – kaže Ines.
Najstarija ćerka Orijana Natali nasmejana dodaje:
– Srećni smo zbog jedne divne crne žene!
Kolega fotoreporter moli Borka Urbanovića da podigne mladu u naručje zbog lepše slike a mladoženja šeretski, dižući sada suprugu Ines, dobacuje:
– Uf, a leđa!
A onda sasvim ozbiljno priznaje da je celokupna organizacija – divna.
– Bilo bi lepo kada bi i ostali gradovi u Srbiji, naravno, svaki u skladu sa svojim mogućnostima, organizovali nešto slično. Čim dobijemo kasetu ove, sada i naše, ceremonije šaljemo je u Venecuelu. Da vide kako mi to ovde radimo – kaže ne skrivajući zadovoljstvo.
Bračnom paru iz Bora pridružuje se još jedan par – Ivana i Ljubiša Zlatković.
Na naše pitanje da li su osvojili neku od nagrada, Ljubiša pokazuje kesu i kaže:
– Ha, ha, kišobran. Za slučaj kiše. Na sreću, nije nam bio potreban.
Zlatkovići se slažu da je sve bilo „fenomenalno”.
A onda, par po par staje u kolonu i laganim hodom kreću ka Skadarliji. U koloni bračnih parova dosta trudnica, uz mnoge trčkaraju deca.
Negde pred Skadarlijom zaustavlja nas jedan bračni par stranih turista i pita:
– Šta je ovo? Da li je tačno da ima sto, dvesta parova?
Na naš potvrdan odgovor, gospođa kaže:
– Divno. Ali, oni su svi već odranije u braku, zar ne?!
– Ne, danas su se venčali, odgovaramo uz objašnjenje da je ovo tradicionalna ceremonija grada Beograda koja traje već 12 godina. I da je prvo kolektivno venčanje održano usred NATO bombardovanja.
– Sjajno! I to je, sigurno, bila divna slika koja je obišla svet.
Za to vreme, mladenci su se već lagano spustili niz Skadarsku ulicu…
S. Čikarić