Na put sa ugovorom, a ne na reč
Srpski turisti ni ovog leta, izgleda, neće imati jednake zakonske mogućnosti kao građani Evropske unije. Jer, novi zakon o zaštiti potrošača, čiji je nacrt predstavljen pre skoro deset meseci, a koji sadrži i evropsku direktivu o turističkim putovanjima, još nije usvojen.
Ni posle toliko vremena niko još ne zna kako izgleda konačna verzija ovog zakona, na čije su odredbe najviše primedbi imali upravo predstavnici turističkih agencija, kao i Narodna banka Srbije zbog direktive o potrošačkim kreditima.
U Ministarstvu trgovine na pitanje „Potrošača” šta će doneti novi zakon i da li je bilo izmena odgovaraju da ne treba sumnjati da će i Srbija dobiti zakon po evropskim merilima (sa svih 16 direktiva), da je on prilagođen našim uslovima i da će potrošači sa novim propisom sigurno uživati visok nivo zaštite. Ipak, još nije poznato kada će se novi zakon naći u skupštinskoj proceduri i kada će zaživeti i u praksi.
U međuvremenu, prodaja turističkih aranžmana je već počela, pa bi turisti trebalo da obrate pažnju na nekoliko važnih stvari pre nego što se odluče za destinaciju i agenciju koja će ih odvesti na odmor.
I pored toga što je u predlogu zakona predviđen povraćaj novca u slučaju da putnik odustane od aranžmana u bilo kom trenutku, pa čak i usred odmora, važeći propisi ne omogućavaju ovakvu pogodnost. Prvi korak je zato dobro proučiti opšte uslove putovanja gde se navodi u kojim situacijama je to moguće i kako putnik može da ostvari svoja prava (koliko novca će mu biti vraćeno).
Prema rečima Srđana Dživdžanovića, generalnog sekretara Asocijacije turističkih agencija Srbije (ATAS), ovo udruženje nema ništa protiv usvajanja evropskih direktiva, ali pod uslovom da se odredbe usaglase za važećim Zakonom o turizmu. Kako objašnjava pojedine odredbe su puko prepisane i nisu primenjive u našim uslovima.
– Ako biste ovdašnjim turistima omogućili, na primer, da usred odmora mogu da se žale i odustanu na osnovu nekog svog ličnog utiska da to nije ono što su želeli, tvrdim da bi bilo zloupotreba i da bi mnogi u tome videli način da letuju besplatno, kaže Dživdžanović.
(/slika2)
Ovakva mogućnost ipak postoji u nekim evropskim državama. Ali sagovornik „Potrošača” kaže da ovakva odredba nije ostvariva bez takozvane polise osiguranja od otkaza putovanja, a taj osiguravajući paket ne postoji u našoj zemlji. Ukoliko bi direktiva o turističkim putovanjima bila usvojena bez izmena, agencije bi morale da nađu formu da se zaštite verovatno kroz potpisivanje internih ugovora sa putnicima.
– Ni predložene obaveze za agencije da u katalozima sa ponudom, koji se štampaju u januaru pred februarski sajam turizma, navedu ime i prezime i broj telefona vodiča, nisu moguće u praksi. Agencija će, naravno, u optimalnom roku dati putniku tu informaciju, ali šest meseci unapred je prerano, kaže naš sagovornik.
Dživdžanović ipak navodi da je novi zakon bar u pogledu turističkih usluga većim delom dobar, jer će se napraviti selekcija između onih koji loše rade svoj posao i agencija koje su ozbiljne i mogu da ostvare ono što nude. Za predloženi rok od mesec dana po završetku putovanja za eventualnu žalbu (u odnosu na sadašnjih osam) kaže da nije najsrećnije rešenje iako naizgled deluje kao da putnik dobija veća prava. Suština je, po njegovom mišljenju, da će se lošijim agencijama na taj način izaći u susret, jer će imati mnogo više vremena da prolongiraju rešavanje žalbi i mogućnost da iako loše rade izguraju celu sezonu.
Na šta bi putnici trebalo da obrate pažnju?
–Glavno je da obavezno pogledaju opšte uslove putovanja i program koji sadrži cenu i opis smeštaja. Trebalo bi da insistiraju da sve što ih u agenciji uveravaju u pogledu uslova, dobiju i napismeno, jer im je to dokaz u slučaju žalbe. I naravno kada stignu na odredište odmah provere da li je to to i da insistiraju od predstavnika agencije na licu mesta da dobiju ono što su platili, objašnjava naš sagovornik.
Od 1. januara ove godine u Srbiji postoji novi sistem licenciranja turističkih agencija. I to je još jedan način kojim se putnici mogu rukovoditi. One se dele na one koje imaju OTP licencu, odnosno mogućnost da organizuju putovanje i posreduju, ili PTP odnosno licencu samo za posredovanje, odnosno prodaju tuđih aranžmana. U ovom drugom slučaju agencija je dužna da navede ko je organizator putovanja.