Zaokret ka ozbiljnosti

22. 05. 2010. 22:00

Za ka­fan­skim sto­lom za­klju­ču­je­mo: mi Sr­bi smo naj­ve­ći Evro­pej­ci, jer kod nas vred­nost evra ra­ste dok kod dru­gih pa­da. Ta­ko se bo­dri­mo kao „šam­pi­o­ni du­ho­vi­to­sti”, ko­ji­ma vi­ce­vi uspe­va­ju bo­lje od smer­ni­ca, pre­ne­bre­ga­va­ju­ći okol­nost da je do­šlo do pre­vra­ta ka – uozbi­lja­va­nju.

Pre­o­bra­tio se čak i „do­ži­vot­ni pred­vod­nik” – fud­ba­lom i kar­ne­va­lom – li­ge raz­bi­bri­ge, Bra­zil. Po­sta­li smo ne­po­vrat­no ozbilj­na na­ci­ja – po­ru­čio je nje­gov pred­sed­nik Lu­iz Ina­sio da Sil­va, po­znat pod na­dim­kom Lu­la, na ovo­ne­delj­nom ma­drid­skom sa­mi­tu EU i ko­o­pe­ra­ci­je ze­ma­lja ju­ga Ju­žne Ame­ri­ke. Do­dao je, ka­ko pre­no­si „Pa­is”, da je do­šao da pri­ba­vi in­ve­sti­ci­je svo­joj ze­mlji a da se is­po­sta­vi­lo kao re­al­ni­je da Bra­zil, ko­ji „iz­ra­sta u bit­nog glo­bal­nog ak­te­ra”, in­ve­sti­ra u do­ma­ći­ne in­ter­kon­ti­nen­tal­nog sku­pa…

Pri­se­ćam se svo­je­vre­me­ne ana­li­ze u „In­ter­ne­še­nel he­rald tri­bju­nu” – po­vo­dom Klin­to­no­ve „afe­re Mo­ni­ka” (za ko­jom je usle­di­lo bom­bar­do­va­nje biv­še SRJ) – po ko­joj smo ušli u do­ba „po­ku­ša­ja za­bav­nih pu­če­va”, to jest u pre­vlast spek­ta­kla nad su­šti­nom. Da bi­smo da­nas, u tom kon­tek­stu, mo­gli da kon­sta­tu­je­mo da je po­če­la kon­tra­o­fan­zi­va – uskla­đi­va­nja s re­al­no­šću. „Evro­po, pro­bu­di se”, po­ru­ču­je, u lon­don­skom „Gar­di­ja­nu”, isto­ri­čar Ti­mo­ti Gar­ton Eš. Kao va­pe­ći da ga „ne­ko iz­ba­vi iz evro­pe­si­mi­zma” – iz­ra­slog na fi­nan­sij­skom pan­da­nu pro­pa­sti „Ti­ta­ni­ka” – Evro­pa vi­še ne mo­že da pre­ten­du­je da dru­ge pod­u­ča­va „ka­ko tre­ba da se plo­vi”, već mo­ra da pri­hva­ti stvar­nost da se kor­mi­lo po­ve­ra­va dru­gi­ma, ko­ji­ma je, či­ni se, cilj da je po­ti­snu da bi se­bi pri­u­šti­li nje­nu „pre­va­zi­đe­nost” – „dr­ža­vu bla­go­sta­nja”.

Ni­ko još ni­je odr­žao po­re­dak ko­ji je hu­ma­ni­ji ne­go što je sa­da u glav­ni­ni Evro­pe, ali bi mno­gi od osta­lih – da ona pla­ti ceh za nje­na pret­hod­na spolj­na za­stra­nji­va­nja, ko­ji­ma se ne­ka­žnje­no uz­di­za­la. I da je sme­ne, da bi se s njom – ova­kvom ka­kva je – iz­rav­na­li.

Či­ni vam se ap­strakt­nim? On­da, za­mi­sli­te se­be u si­tu­a­ci­ji u ko­joj vam vla­da­ri do­ka­zu­ju da tre­ba da is­pa­šta­te za to što vam je „ne­za­slu­že­no” bi­lo do­bro. I da sle­di, sto­ga, ostva­re­nje naj­stra­šni­je kle­tve – „da­bog­da imao pa ne­mao”…

Skro­man pu­bli­ci­tet su ov­de, či­ni mi se, u ta­kvim okol­no­sti­ma do­ži­ve­le ino­va­ci­je u mo­skov­skoj spolj­no­po­li­tič­koj dok­tri­ni, ko­ja je ne­dav­no, s po­zi­va­njem na zva­nič­ne iz­vo­re, ob­ja­vlje­na u ru­skom iz­da­nju „Nju­zvi­ka”, uz po­zi­va­nje na eks­klu­ziv­ni uvid u nju. Ukrat­ko: Kremlj se, za­rad mo­der­ni­za­ci­je si­ste­ma – na ko­joj je ne­dav­no in­si­sti­rao pred­sed­nik Dmi­trij Me­dve­dev – usred­sre­đu­je na sa­rad­nju sa raz­vi­je­nim za­pad­nim ze­mlja­ma, pr­ven­stve­no sa EU, a on­da i sa i SAD, kao iz­vo­ri­šti­ma teh­no­lo­ških ino­va­ci­ja i in­ve­sti­ci­ja (dok se se­kun­dar­ni zna­čaj, u tom po­gle­du, pri­da­je per­spek­ti­va­ma u aran­žma­ni­ma sa osta­lim pod­ruč­ji­ma, u ko­ji­ma se po­mi­nje i Sr­bi­ja).

Ne­ki su, kao pa­ri­ski „Mond”, ta­kav kurs oce­ni­li kao „re­vo­lu­ci­o­na­ran” za­o­kret. Uz na­po­me­nu: da vla­da­ju­ći mo­skov­ski tan­dem (još pre­mi­jer Vla­di­mir Pu­tin) ne od­u­sta­je od ulo­ge Ru­si­je kao ve­li­ke si­le, s tim što te­ži da je ostva­ri na efi­ka­sni­ji na­čin. I uz pi­ta­nje: da li se Ru­si­ji mo­že ve­ro­va­ti na reč da će de­lo­va­ti sta­bi­li­za­tor­ski na Sta­rom kon­ti­nen­tu?

Na­pre­do­va­nje sa­rad­nje u eko­no­mi­ji i na­u­ci je od su­štin­skog zna­ča­ja za pro­du­blji­va­nje di­ja­lo­ga Mo­skva–Va­šing­ton i pro­ši­re­nje op­se­ga me­đu­za­vi­sno­sti, bit­nog za (pro­kla­mo­va­no) re­se­to­va­nje ukup­nih od­no­sa dve ze­mlje, oce­nio je Pa­vel An­dre­jev, ko­men­ta­tor Ru­ske in­for­ma­tiv­ne agen­ci­je „No­vo­sti”. Po­sle na­vo­đe­nja ni­za pre­o­sta­lih ne­sa­gla­sno­sti, kao što je pro­jek­to­va­nje ame­rič­kog „ra­ket­nog šti­ta” u Evro­pi, autor po­mi­nje mo­guć­nost spe­ci­fič­ne „tram­pe” na obo­stra­nu ko­rist, i is­ti­če zna­čaj mo­skov­ske ini­ci­ja­ti­ve za us­po­sta­vlja­nje „no­vog si­ste­ma evrop­ske bez­bed­no­sti”…

U me­đu­vre­me­nu se ne­do­u­mi­ce ne sma­nju­ju. Da li će op­sta­ti evro od či­je sud­bi­ne za­vi­si i po­sto­ja­nost Evrop­ske uni­je i šta će pred­u­ze­ti naj­ve­ći do­bit­ni­ci iz do­sko­ra­šnjih glo­bal­nih pro­tiv­reč­no­sti – Ki­na i Ne­mač­ka – sa­mo su ne­ke od ni­za ne­iz­ve­sno­sti, u ko­je spa­da­ju i ru­ske slut­nje da bi kon­struk­tiv­nost še­fa Be­le ku­će Ba­ra­ka Oba­me mo­gla da se sma­nji ako opo­zi­ci­o­ni re­pu­bli­kan­ci po­be­de na no­vem­bar­skim iz­bo­ri­ma za ve­ći­nu me­sta u par­la­men­tu SAD. „Raz­gi­ba­va­nju” raz­mi­šlja­nja i pre­vra­tu ka ozbilj­no­sti u me­đu­na­rod­nim od­no­si­ma do­pri­no­si i na­crt no­ve stra­te­gi­je NA­TO-a. „Da bi­smo od­bra­ni­li na­še gra­ni­ce, mo­ra­mo da se an­ga­žu­je­mo i iz­van na­ših gra­ni­ca”, is­ta­kao je ge­ne­ral­ni se­kre­tar ali­jan­se An­ders Fog Ra­smu­sen, obra­zla­žu­ći pro­je­kat ko­ji upu­ću­je i na ve­ću sa­rad­nju s Mo­skvom.

U pre­gle­du ru­ske štam­pe, RIA No­vo­sti je pre­ne­la i oce­nu da se u po­me­nu­toj per­spek­ti­vi NA­TO-a Ru­si­ja ka­rak­te­ri­še vi­še kao part­ner, ma­da se ocr­ta­va i is­traj­no, se­lek­tiv­no i ni­jan­si­ra­no, ri­val­stvo. Re­klo bi se da i ta­kvi ak­cen­ti do­pri­no­se – ozbilj­nom do­ži­vlja­va­nju od­no­sa me­đu ve­li­kim si­la­ma, kao i od­re­đi­va­nju sop­stve­nog me­sta u nji­ho­vom uza­jam­nom pre­me­ra­va­nju.