Za pogrešnu presudu – 130 svedoka
Квалитет рада Суда и Тужилаштва БиХ под сумњом Фото Д. Станишић
Od našeg dopisnika
Sarajevo, 23. maja – Bivši komandir Drugog odreda Specijalne policije MUP-a Republike Srpske iz Šekovića Miloš Stupar, kojeg je Sud BiH u julu 2008. godine osudio na 40 godina zatvora „zbog komandne odgovornosti u streljanju više od 1.000 Bošnjaka 13. jula 1995. godine u zemljoradničkoj zadruzi u selu Kravice, kod Bratunca”, već nekoliko dana slobodan je čovek. Oslobađajuću pravosnažnu presudu donelo je Apelaciono veće Suda BiH, nakon što je utvrdilo da Stupar nije počinio krivično delo za koje je optužen i za koje mu je izrečena drakonska kazna.
Azra Miletić, predsedavajuća Apelacionog veća Suda BiH, obrazlažući oslobađajuću presudu, potvrdila je da je utvrđeno da „Stupar uopšte nije bio sa svojom jedinicom u vreme streljanja Bošnjaka u Kravicama”. Pozvala se i na dokaze i izjave svedoka koji, kako je rekla, „upućuju na to da optuženi nije imao efektivnu kontrolu nad jedinicom, ni de fakto ni de jure”.
Milošu Stuparu u Sudu BiH suđeno je zajedno sa još desetoricom pripadnika Drugog odreda Specijalne policije, od kojih su šestorica u julu 2008. godine osuđena na ukupno 181 godinu zatvora „zbog pomaganja u genocidu”, dok su četvorica oslobođena. Suđenje je trajalo oko dve godine, uz učešće stranih sudija i tužilaca.
„Prvostepeni postupak koštao je bezmalo milion i po konvertibilnih maraka, a apelacioni 1.700 KM. U predmetu, označenom kao ’predmet Kravice’, saslušano je oko 130 svedoka”, izjavila je za „Politiku” Manuela Hodžić, portparol Suda BiH.
Krajnji ishod „slučaja” Stupar, koji je na bošnjačkoj strani dočekan sa dosta strasti, otvorio je mnoga pitanja na koja bi „neko” morao dati odgovor jer, definitivno, na ovakvim primerima pada teza o poštenom postupku, kao i tvrdnje da su „Sud i Tužilaštvo BiH nepristrasni i da se, isključivo, rukovode činjenicama i zakonom”.
„Imati presudu od 40 godina, a nakon toga oslobađajuću, znači da je neko debelo pogrešio, prvostepeni, ili drugostepeni sud. U svetu, odnosno dobro uređenom pravosuđu, razlika između prvostepene i drugostepene presude maksimalno može iznositi tri godine”, rekao je za naš list advokat Duško Tomić, dodavši da je konkretan slučaj” signal da nije nešto u redu u pravosuđu” i da to – „otvara sumnju u pravnu sigurnost države”.
Tomić smatra da su strane sudije i tužioci, koji su bili angažovani u Sudu i Tužilaštvu BiH, „sumnjivog profesionalnog kvaliteta, kredibiliteta, kao i namera”, u BiH su, kaže, došli „kao mali, anonimni pravnici, a vraćali su se u svoje zemlje kao glavne sudije i tužioci”.
„Iza sebe ostavili su strahovite posledice”, tvrdi on i kao primer navodi „slučaj” svog klijenta Vlastimira Lazarevića, policajca MUP-a RS, kojeg je Tužilaštvo BiH pre dva dana oslobodilo teških optužbi za koje ga je teretio strani tužilac Vaiki Vendorf, i zbog čega je 40 dana proveo u pritvoru, a oko dve godine živeo pod prismotrom i bio –„praktično logoraš u svojoj kući”.
Istragu protiv Lazarevića obustavio je domaći tužilac Oleg Čavka, jer „nije bilo dokaza da je počinio četiri teška krivična dela”. Tomić najavljuje da će tužiti BiH zbog „nehumanog postupanja i pokušaja totalnog uništenja porodice Lazarević”.
Ni ministar pravde BiH Bariša Čolak nije zadovoljan rezultatima rada stranih sudija i tužilaca koji su delili pravdu u BiH, jer i on smatra da su „naneli više štete, nego koristi”.
„Bili su čisti promašaj, nisu svi koji su ovde došli bili kvalitetni, niti su svi došli sa dobrim namerama”, izjavio je Čolak u jednoj televizijskoj emisiji, dodavši da „nije njihovo da kažu da nema nedodirljivih”.
Oslobađajuća presuda Milošu Stuparu, prema mišljenju predsednika Centra za humanu politiku Momira Dejanovića, „jeste indikator ozbiljnih problema u pravosuđu BiH” koji su „posledica reformskih propusta, neizgrađenosti, nestručnosti, zavisnosti i korumpiranosti”.
„Ovo je primer koji zahteva nepristrasnu i objektivnu analizu. Zalažem se za rešenja koja će obezbediti da troškove ovakvih propusta i grešaka plaćaju sudovi, sudije i tužioci, a ne nedužni pojedinci i solidarno, svi građani, te da se uspostavi mehanizam kontrole i sankcija koji će onemogućiti, ili značajno smanjiti ovakve slučajeve”, ocenio je Dejanović.
Poznato načelo „bolje tri krivca na slobodi, nego jedan nevin u zatvoru” nije, očigledno, potvrdilo svoj smisao u dosadašnjoj praksi Suda i Tužilaštva BiH, jer u ovim pravosudnim institucijama preinačene su mnoge presude i oborene brojne optužnice, čak i one koje su najavljivane kao istorijske, protiv visokih bivših i sadašnjih političara.
Dušanka Stanišić