Zemunsko-vinčanski klan
Zašto mladi i daroviti istraživači, čak i svršeni srednjoškolci, odlaze iz Srbije i kako ih možemo, barem delimično, vratiti?
Nikada nisam čuo ozbiljnu analizu pravih uzroka za ovakvo stanje;unačeluse priča, alirezultatigovoredaseništaozbiljnonepreduzima. Da li se posle skupa„Naučnici za budućnost Srbije” nešto menja? Nažalost – NE. Jedina novost je pominjanje velikih para, koje su od 200 narasle na 800 miliona evra, ali to nije suštinsko pitanje. I do sada su utrošenene male pare, a rezultata nema!
Glavna preprekai nevolja u srpskoj nauci su ljudi – od Ministarstva, preko univerziteta, naučnih instituta, do konkretnih projekata i istraživačkih grupa. U SAD, na primer, ne postoji ministarstvo nauke; tonije politička tema,pane mogu da je vode političari. Moraju da jevode naučnici, i to najbolji. Bio sam svedok kada je Dejv Krandal iz Nacionalne laboratorije u Tenesiju pozvan u Vašington da upravlja Fondom za naučna istraživanja, zato što je –na osnovu egzaktnih pokazatelja – bio jedan od vodećih naučnika u prethodnoj deceniji.
U našoj nauci nema smene generacija. Radni vek se produžava, po novim predlozima,do 70 godina, amladi treba da rade i slušaju. Čak se preti otkazom ako izraze želju da rade na projektu koji ih zanima.Korišćenje opreme im se često uslovljava ustupanjem koautorstva. Trguje se učešćem na projektima i potpisivanjem na radovima. Posebna priča je povratak uspešnih naučnika iz inostranstva. Neki će se i vratiti, ali najuspešniji neće: nisu poželjni jer predstavljaju ozbiljnu konkurenciju. Prisustvovao sam razgovoru kada jeveoma uspešnomistraživaču (S.Ž.) uslovljenoda može da se vrati, ali promeni oblast istraživanja i radi pod patronatom ovdašnjeg dopisnog člana SANU. Nije prihvatio.Događa se,takođe,da se deo novca s projekata, namenjenogza plate istraživača,samovoljom direktora preusmerava udruge namene.
To supojedinačni primeri, ali ima ih mnogo i svuda, i oni,zapravo,čine naš naučni ambijent. Sveostalo (programi, strategije) mrtvo je slovonapapiru
UnauciuSrbijivladajuklanovi, najpoznatijijezemunsko-vinčanskikojiusvakomsastavuMinistarstvaimapomoćnikailizamenika. Nauku u Srbiji i dalje vode isti julovci koji su slupali više od 30 miliona dolara u čuveni ciklontron u „Vinči” koji nikada nije,niti će proraditi. Više puta sam pokušavao da u vezi s timrazgovarams ministrom Božidarom Đelićem, ali bez uspeha. Najdalje sam stigao do sekretaraili šef kabineta!Na primedbu da želim da mupredočim negativan uticaj vladajućih klanova,rečenomi je da je ministar prezauzet i da to nije ništa novo jerkod nas u svakoj oblasti postoje klanovi!
Šta bi trebalo menjati? Kao prvo, posmenjivati direktore instituta koji su na tom položajuviše od dva mandata; usvetu je to mnogo kraće. Uvesti zdravu konkurenciju s istim šansama za sve, bez diskrecionih prava pomoćnika i odbora. Razvijati konkurenciju kroz stalno otvorene konkurse za nove projekte. Podelu para obavljatipo projektima, a ne po institucijama i klanovima. Reformisati pravila vrednovanja projekata i istraživača, koja su do apsurda formalna, neadekvatna i prenormirana. Osnovati trajni fond za samogradnju istraživačkih uređaja čime se faktički, a ne samo na papiru,podstiče inicijativa, inovacije i razvoj novih tehnologija. Preispitati kupovinu preskupe uvozne opreme i efikasnost njenog korišćenja.
Redefinisati, takođe, akciju gradnje stanova, to se koliko znam ne radi nigde u razvijenom svetu (rešava seelegantno preko plate ili bonusa za stan). Preispitati osnivanje novog centra za mlade talente, u našim uslovima to bi otvorilo nov prostor za nepotizam, mahinacije i manipulacije, kao i sa stanovima.
Iako se ministar većogradio od mogućih kritika, smatram da je mudrije saslušati jednu korektnu kritiku nego deset pohvala.
Profesor Univerziteta u Beogradu