Majske iluzije
Maj je, kao i obično, protekao u znaku Josipa Broza, čoveka koji je ostvario radnički ideal – da živi carski. Čim je ukinuo monarhiju, izvikali su ga za cara. I danas, u ovoj teskobi i nemaštini, mi za trenutak oživljavamo iluziju carskog življenja. Od pasoša, do pune zaposlenosti, trinaeste plate, regresa, majskih jagnjića i prasića... Tom ribarčetovom snu su skloni i ostaci takozvane reakcije, tvrdeći da nam je onomad bilo bolje. Eto šta nam radi taj čova iz Kumrovca – iako je jednom nogom u grobu, ne da nam mira i podstiče nas da se osećamo važniji nego što jesmo. Ta pandemija je zahvatila i neke strance, na primer, one ,,alpiniste” iz Evropske unije. Za trenutak su izašli istočno od raja i doneli štafetu u Kuću cveća. Kao da im tamo ne cvetaju ruže. Možda bi i bilo bratstva da nije bilo jedinstva.
I afera onog es-em-be satelita nas podseća na armiju, ,,četvrtu po snazi u Evropi”. Samo nam je još satelit falio, pa da kontrolišemo okruženje, pogotovo ono što polako gubimo, iako će doveka biti naše. Odrešili smo kesu jer nama, kakvi smo, i priliči satelit. A i neki naši rukovodioci su odrešili sitnosopstveničke kese, ne da bi iz njih vadili pare neko da ih u njih strpaju. Imalo se, moglo se. Iluziju veličine platićemo tričavih 36 miliona evra. Pa, šta košta da košta!
Maj je pokazao i koliko smo iznad ostatka Evrope. Svuda u EU evro pada, kod nas raste. Pa, gde bi drugde bio veći no kod nas!? To naše ministre, sa pravom, čini ponosnim. Objašnjavaju nam kako je to dobro. Kako je trend pada dinara u porastu. Važan je porast, zar ne? I naši penzioneri su ponosni na svoje uspehe. Mnogi su, naime, preživeli ovaj porast.
Prošli mesec nam je doneo i osećanje bliskosti sa najvećim silama sveta. Rame uz rame smo sa Britanijom, Nemačkom, Francuskom... Mislim po broju pedofila. Prilježno smo se dali u potragu za njima, i ponosimo se rezultatima. Imamo ih napretek, kao i svaka razvijena zemlja. Malo će, doduše, da nam trpi epska poezija, jer deda više ne stavlja unuka u krilo, da ga ne proglase pedofilom. Ali, na muci se poznaju junaci.
A naša muka je nepodnošljiv osećaj važnosti. Sada čak i međunarodna zajednica nagovara našeg predsednika da bude veći nego što je. Da bude lider regiona i pomiritelj, na primer, Slovenaca i Hrvata. Računam na njegovu pamet, da se ne upeca na taj mamac.
Uostalom, proći će ga, valjda, taj osećaj veličine, čim dođe jun i zamirišu lipe.