Bez propusnica oko vrata
Украс и понос јужноафричке административне престонице: Зграда уједињења у Преторији
TRAGOM VESTI
Nekoliko hiljada žena brižljivo doteranih za paradu, u tradicionalnim haljinama živih boja (zlatna, crna i zelena), vladajuće partije Afričkog nacionalnog kongresa (ANC) promarširalo je ove nedelje ulicama Pretorije, kao pre pedeset godina, u doba najsurovijeg aparthejda koji je vladao Južnom Afrikom. Predvođene bivšom prvom damom (Vini Madikizela Mandela) i sadašnjom suprugom (Grašom Maćel), afričke ikone i prvog crnog predsednika zemlje Rta dobre nade Nelsona Mandele i veterankom Albertinom Sisulu (jednom od osnivača Južnoafričke federacije žena), stigle su do krajnjeg cilja protestne šetnje, ispred samog ulaza u zgradu parlamenta, koji je nekad važio za bastion zla tvrdog jezgra ozloglašene Nacionalne partije.
Ponavljajući refren "Dirnuo si u žene, Strijdome" (davnašnji južnoafrički premijer), "Pogodio si stenu. Bićeš smrskan", raspevana masa vratila je u sećanje 9. avgust 1956. godine, podseća Bi-Bi-Si, kada su se odigrale prve velike demonstracije žena (oko 20.000) protiv poslednjeg u dugom nizu rasnih zakona dominirajućeg belog establišmenta.
Uprkos jakoj policijskoj represiji koju su tada na svojoj koži osetile mnoge učesnice te hrabre povorke, digla se neviđena prašina zbog još jednog ponižavajućeg propisa koji je nalagao crnoj populaciji obavezu da svuda i u svako vreme nosi sa sobom specijalne propusnice, a pogotovo onda kada ulaze u delove grada rezervisane isključivo za belu rasu.
Crnopute pripadnice nežnijeg pola, koje su se izborile da 2006. godina bude proglašena za "godinu žena Južne Afrike", marš podsećanja na mučan događaj iz prošlosti privele su kraju ispred zgrade koja simbolično nosi naziv "ujedinjenja" kada im se rečima podrške obratio i sam predsednik Tabo Mbeki, poručujući, kako prenose agencije, da bi "jedna od njih mogla da ga nasledi 2009. godine, kada planira da se povuče".
A samo dan ranije, u toj istoj Pretoriji, koja zimi (tu spada avgust mesec) važi za administrativni centar Južnoafričke Republike (leti, odnosno u januaru, to postaje Kejptaun, kada se sve ambasade i diplomatske misije zajedno sa domaćim političkim vrhom sele na jug zemlje), pojedine ulice su bile blokirane zbog iznenadnih upada pripadnika specijalnih policijskih jedinica (SAPS) u neke zgrade i javne objekte. Bile su to, pokazaće se ubrzo, javne vežbe do zuba naoružanih maskiranih snažnih momaka u službi organizovane borbe protiv kriminala koji naprosto guši Južnu Afriku i zbog visokog procenta silovanja, razbojništava, pljački i ubistava koja se događaju po celoj zemlji, gura je u sam vrh svetske crne rang-liste.
Sam grad, kojem su pojedini vesnici prvih demokratskih procesa tokom devedesetih godina minulog veka hteli da oduzmu ime hrabrog pionira male grupe doseljenika iz 1850. godine i osnivača Andrija Pretorijusa i prekroje ga u Tshvane (što im nije uspelo), nalazi se na pedeset kilometara severno od Johanesburga i nimalo ne liči na taj finansijski i komercijalni megalopolis internacionalnog senzibiliteta. Ušuškan među krošnje raskošnih džakarandi, koje kada procvetaju preplave grad svojom purpurnom bojom i mirisom, obiluje prekrasnim parkovima, prirodnim rezervatima, utočištima za ptice i jednim od najvećih zooloških vrtova na svetu sa preko pet hiljada divljih vrsta.
Sa leve i desne strane, na dva uzvišenja, čuvaju ga dva moćna spomenika, u svakom pogledu suprotstavljeni jedan drugom. Zgrada ujedinjenja, arhitektonski dragulj Engleza ser Herberta Bekera, polukružnog oblika od najfinijeg kamena boje peska, sastavljena je u sredini iz dva dela (koja, kako je zamišljeno, predstavlja dve populacije stanovnika Bure i Engleze) i duga je čitavih 275 metara. Tu je sedište aktuelne vlade i nacionalnog arhiva, a pre samo 12 godina u nju je ušao, pa potom inaugurisan, prvi crni predsednik zemlje, nobelovac Nelson Mandela. Iz istog kabineta, državničke dužnosti danas vodi njegov naslednik Tabo Mbeki.
Nasuprot njemu stoji, jednostavnih linija, grandiozni monument posvećen Furtrekerima, (potomcima Nemaca, Francuza i Holanđana), koji su pred nadirućom dominacijom britanske krune iz istočnog Kejpa pobegli dublje u kopno. Svakog 16. decembra, tu se okupljaju novi naraštaji neustrašivih predaka da u tišini i s blagom pobožnošću proprate prelamanje sunčevog zraka kroz tavanicu na ploču kamenog sarkofaga smeštenog u dnu građevine, na kojem je isklesan natpis "Za tebe, Afriko".
U tom stilu, Pretorija se polako priprema za 2010. godinu. Grad džakarandi na "kraju sveta" biće, prvi put, domaćin Svetskog kupa u fudbalu.