Diskriminacija pušača pri zapošljavanju

13. 08. 2006. 14:18

За њих су почела да се затварају врата европских компанија (Фотодокументација "Политике")

Ne tako davno, u Evropi su pušači bezobzirno terorisali sve oko sebe, a sada su i sami postali – ugroženi. Kako je, naime, ovih dana u Briselu objavio Vladimir Špidla, komesar EU za zapošljavanje, socijalna pitanja i jednake šanse, evropske kompanije imaju pravo da odbiju da zaposle pušače, jer oni nisu zaštićeni zakonodavstvom Evropske unije, koje zabranjuje diskriminaciju na osnovu rasnog i etničkog porekla, hendikepa, godišta, seksualne orijentacije, religije i uverenja.

Špidla je ovo saopštio kao odgovor na zahtev škotske ministarke za rad i članice Evropskog parlamenta Ketrin Štiler. Ona je zatražila od njega mišljenje povodom oglasa irske kompanije "Dotkom dajrektoriz", u kojem je "zavisnicima od cigareta" poručeno da poziv na zapošljavanje nije njima namenjen. Direktor kompanije objasnio je u jednom intervjuu svoj stav sledećim rečima: "Ukoliko ljudi puše na pauzi za kafu ili van radnog vremena, vraćaju se u kancelariju i smrde. To bi bilo nepodnošljivo za ostalo osoblje, budući da su kod nas kancelarije male."

U Irskoj je, inače, zabrana pušenja na radnom mestu uvedena 2004. godine, ali je ovo prvi slučaj diskriminacije pušača prilikom zapošljavanja.

Špidlina odluka je naišla na veliki otpor u (pušačkoj) javnosti, izazvala mnoštvo komentara u medijima i na internetu. U Češkoj, koja s posebnom pažnjom prati rad "svog" evropskog komesara, jedan od ogorčenih poklonika duvana zajedljivo je primetio da bi Evropska komisija mogla isti princip da primeni i u svojim redovima... Ali, šta bi onda radila briselska administracija, koja dobar deo radnog vremena provodi u okolnim kafićima, uz cigarete?

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) prošlog decembra je bila najveći međunarodni poslodavac koji je zabranio zapošljavanje pušača, sa ciljem da promoviše svoju kampanju protiv pušenja. Broj pušača u EU i pet zemalja kandidata za pristupanje opao je u 2005. na 27 odsto, što je 33 odsto manje u odnosu na 2002. godinu, navela je agencija AP.

Prema podacima SZO, većina od 1,1 milijarde svetskih pušača živi u zemljama u razvoju, od bolesti izazvanih pušenjem svake godine umire četiri do pet miliona ljudi, ali ako se sadašnji trend nastavi, ova brojka će se udvostručiti do 2030.  Istraživanje, sprovedeno u 150 država, na milionskom uzorku, pokazalo je da u svetu u proseku puši 15 odsto dečaka i 6,6 odsto devojčica, pri čemu je procenat dece pušača u Evropi najveći: 33,9 i 29 odsto (naspram 17,7 i 17,8 odsto u SAD odnosno 10,4 i 4,6 odsto u Africi).

"Borba protiv pušenja bi svuda trebalo da bude deo društvene kulture, jer su bolesti povezane s pušenjem jedan od najvećih uzroka prerane smrti ili radne nesposobnosti ljudi širom sveta", ukazao je bivši generalni direktor SZO Jong Vuk Li, apelujući da sve zemlje ratifikuju Okvirnu konvenciju o kontroli duvana, čiji je cilj smanjenje broja pušača. Ova konvencija, pored ostalog, sadrži odredbe o reklamiranju cigareta i učešću duvanskih kompanija u pokroviteljskim aktivnostima, zatim o povećanju poreza i cena, upozorenjima o štetnosti cigareta, ilegalnoj trgovini i pasivnom pušenju. Čim konvenciju ratifikuje 40 zemalja, ona će postati zakon u zemljama potpisnicama.

"Dogovaranje Okvirne konvencije trajalo je osam godina, a pre nego što vidimo njene pune efekte, proteći će još najmanje 20 godina daljeg trajnog napora", naveo je Li, ukazavši da se borba sa duvanskim kompanijama vodi već četiri decenije.

U međuvremenu je pokrenuta inicijativa da se i u Evropi, kao što se to već radi u Kanadi, pored pisanih upozorenja o štetnosti duvana, na paklicama cigareta štampaju i fotografije u boji, a direktor Američkog društva za borbu protiv raka Džon Sefrin najavio je "nadolazeću lavinu" antipušačkih zakona.

Tu bi se mogao ubrojati i ovaj o otvorenoj diskriminaciji pušača pri zapošljavanju.