Na našem selu ne kažu farma

02. 06. 2010. 22:00

Pored svojih obaveza bio sam prinuđen da se uključim u gledanje serije „Farma” na televiziji ,,Pink”. Toliko je svuda bilo komentara da sam osetio potrebu da pogledam o čemu se radi. Moram priznati da ono što sam imao prilike da vidim predstavlja dno bitisanja jedne nacije.

Pođimo redom.

Na našem selu ne postoji izraz „farma” za ono što predstavlja skup ljudi koji žive i rade na imanju. To se u našim selima naziva ,,domaćinstvo”. Može se zvati i ,,porodično domaćinstvo”. Ljudi, koji su učesnici u ovoj „igri” nisu farmeri. Pojam farmera je u vezi sa nekim drugim geografskim područjima.

U našim selima postoji dostojanstvo u odnosima među ljudima. Ne tvrdim da nema sukoba i tužakanja pred sudovima, ali sigurno nema onih izraza i ponašanja koji se mogu videti u najgledanijem serijalu na našim prostorima. Samo me interesuje da li iko od kreatora ovog programa i učesnika zna za pojam „da se pitamo”: kada se po gudurama Srbije sretnu dve osobe koje se i ne poznaju pozdrave jedna drugu. To je osnovni red i oni se „pitaju”.

U domaćinstvima naših sela, u makar kakvom imovnom stanju bila, trude se da održe red i čistoću. Onu prljavštinu koja se može videti kod ukućana farme teško da biste mogli sresti po selima.

Zar kreatori emisije nisu znali da je još pre nekoliko vekova naš seljak počeo da gradi kuće u kojima živi a stoka je u odvojenim objektima? Mi smo doživeli da deo ukućana uvodi i ponovo vraća prase u dnevni boravak, kuhinju i deo za spavanje.

„Zadruga” daje bespogovorne naloge „farmerima”. Koja to zadruga ima pravo da daje naredbe bilo kojem seoskom domaćinstvu? Seoska domaćinstva formiraju zadruge. Kreatori emisije kao da žive u vreme posle Drugog svetskog rata kada je zadrugarstvo silom nametano.

Bilo kako bilo, „Zadruga” je samo paravan za pojedine firme koje ubiraju ogromne profite na sprdačini sa seljacima zemlje Srbije. Prave sprdačinu i s narodom koji u ekonomskoj krizi verovatno ima „ventil”, odušak od muke u kojoj je.

Hleba i igara – stara je rimska izreka. Samo da ne dođemo u fazu nuđenja kolača umesto hleba, kako reče Antoaneta. I to je moguće.

Za to vreme vlasnici „Zadruge” uvećavaće svoj kapital, voziće se lepim prevoznim sredstvima po asfaltu i vodi, a narod, narod će traćiti vreme na, većinom, čudne ljude koji se zovu „farmeri”.

Orvelova „Životinjska farma” je naiva u odnosu na ono što nam se servira preko televizije. Mladi, koji idu iza nas, sve to gledaju i upijaju. Kakvu sliku oni stiču o nama i šta mi to njima ostavljamo?

profesor univerziteta