Promeniti bosanski repertoar

05. 06. 2010. 22:00

Bo­sna je, po mno­go če­mu, je­din­stve­na u sve­tu: tri pred­sed­ni­ka, 14 par­la­me­na­ta, 180 mi­ni­sta­ra. Dr­ža­va ko­ja, po mi­šlje­nju mno­gih, fak­tič­ki ne funk­ci­o­ni­še zbog na­sle­đe­nih omra­za, zbog po­de­la na en­ti­te­te i kan­to­ne, zbog to­ga što je pod me­đu­na­rod­nim pro­tek­to­ra­tom na či­jem je vr­hu austrij­ski di­plo­ma­ta Va­len­tin In­cko, vi­so­ki pred­stav­nik za BiH i isto­vre­me­no spe­ci­jal­ni pred­stav­nik EU za BiH.

In­cko (61), po­re­klom ko­ru­ški Slo­ve­nac, pre­u­zeo je du­žnost mar­ta 2009, u vre­me­ni­ma ko­ja se opi­su­ju kao lo­ša.

Bo­sna i Her­ce­go­vi­na je po­de­lje­na. Bo­šnja­ci in­si­sti­ra­ju na ve­ćoj cen­tra­li­za­ci­ji, Hr­va­ti po­zi­va­ju na do­dat­ne po­de­le duž et­nič­kih li­ni­ja, Sr­bi pre­te re­fe­ren­du­mom o ot­ce­plje­nju. Za­mi­re am­bi­ci­o­zno de­fi­ni­san pro­ces iz­grad­nje na­ci­je.

Pre­ma Ga­lu­po­vim is­tra­ži­va­nji­ma, če­tvo­ro od de­set lju­di u BiH pred­vi­đa da će se Bo­sna ras­pa­sti. Raz­li­či­te vi­zi­je bu­duć­no­sti već su spre­či­le spro­vo­đe­nje mno­gih re­for­mi ko­je se sma­tra­ju neo­p­hod­nim za ula­zak u EU.

U fe­de­ra­ci­ji, kao i u Re­pu­bli­ci Srp­skoj, na­ra­sta uve­re­nje da me­đu­na­rod­na za­jed­ni­ca po­sle po­sti­za­nja Dej­ton­skog spo­ra­zu­ma 1995. ni­je bi­la od ve­li­ke ko­ri­sti, pa se iz­bo­ri za­ka­za­ni za 3. ok­to­bar opi­su­ju kao naj­va­žni­ji od kra­ja ra­ta. Nji­hov re­zul­tat od­re­di­će da li će BiH na­pre­do­va­ti ka EU ili će osta­ti po­li­tič­ki uve­za­na u čvor.

In­cko me je pri­mio u Sa­ra­je­vu, do­bro obez­be­đe­nom sre­di­štu Ure­da vi­so­kog pred­stav­ni­ka (OHR), no­voj zgra­di po­dig­nu­toj na le­voj oba­li Mi­ljac­ke.

Ured je ne­ka­da imao oko 700 sa­rad­ni­ka, a od 1. ju­la sve­šće se na oko 150 – sve u ci­lju pre­ba­ci­va­nja po­slo­va sa OHR-a na evrop­ske in­sti­tu­ci­je.

Dan uoči sa­ra­jev­skog sku­pa EU – Za­pad­ni Bal­kan Austri­ja­nac je ra­dio kao na tra­ci. In­ter­vju za „Po­li­ti­ku“ bio je je­dan od šest tog da­na.

Či­ni se da Bo­sna op­sta­je ne zbog unu­tra­šnje ko­he­zi­je, već že­lje spo­lja. Ka­kav je Vaš do­ži­vljaj Bo­sne?

Opro­sti­te, ali ap­so­lut­no se ne sla­žem s va­ma. Sma­tram da je va­ša oce­na pri­lič­no pa­u­šal­na. BiH je su­ve­re­na dr­ža­va, na pu­tu kao EU. Tač­no je da ima svo­jih pro­ble­ma i kom­pli­ko­va­nu unu­tra­šnju struk­tu­ru i tač­no je da je njen na­pre­dak ka Evro­pi spo­ri­ji ne­go što bi­smo mi iz me­đu­na­rod­ne za­jed­ni­ce že­le­li, ali ne za­bo­ra­vi­te pro­šlost ove ze­mlje ko­ja uklju­ču­je če­ti­ri go­di­ne ra­ta. Da­kle, ula­zak u post­ko­mu­ni­stič­ki pro­ces tran­zi­ci­je u ovoj ze­mlji i re­a­li­za­ci­ja re­for­mi neo­p­hod­nih za član­stvo u EU ni­su te­kli jed­na­ko br­zo i bez pro­ble­ma, kao što je to bio slu­čaj s dru­gim dr­ža­va­ma.

Go­vo­re­ći o ko­he­zi­ji, vi­še od 80 od­sto gra­đa­na BiH že­le da ze­mlja, a ne nji­ho­va lo­kal­na za­jed­ni­ca ili op­šti­na, po­sta­ne čla­ni­ca EU. Ovo je iz­u­zet­no ohra­bru­ju­ći po­da­tak ko­ji ja­sno ilu­stru­je ka­kvo ras­po­lo­že­nje vla­da u ze­mlji.

Ja BiH vi­dim kao ze­mlju ko­ja ima ja­snu bu­duć­nost: kao pu­no­prav­nu čla­ni­cu EU. Ne po­sto­ji ni­jed­na dru­ga re­al­na mo­guć­nost. Me­đu­tim, ka­ko br­zo će se to de­si­ti za­vi­si od onih ko­ji upra­vlja­ju ze­mljom. U Špa­ni­ji je pro­ces pri­dru­ži­va­nja tra­jao 11 go­di­na.

Va­ša mi­si­ja je da jed­nu ve­štač­ku na­ci­ju tran­sfor­mi­še­te u ustav­nu dr­ža­vu s jed­nim pred­sed­ni­kom, u par­la­men­tar­nu de­mo­kra­ti­ju s jed­nom vla­dom, u tr­ži­šnu eko­no­mi­ju bez ovo­li­ko ko­rup­ci­je. Evrop­ska uni­ja u Bo­sni po­ku­ša­va ono od če­ga su Ame­ri­kan­ci od­u­sta­li u Ira­ku: pro­ce­sa iz­grad­nje na­ci­je. Za raz­li­ku od Ira­ka, ne po­sto­ji vre­men­ski okvir za po­ste­pe­ni tran­sfer vla­sti. Da li to zna­či da EU jed­no­stav­no ne­ma iz­la­znu stra­te­gi­ju?

Pre sve­ga, ovo o če­mu go­vo­ri­te ni­je u mom man­da­tu. Moj man­dat je po­što­va­nje i spro­vo­đe­nje Dej­ton­skog mi­rov­nog spo­ra­zu­ma. Osim to­ga, si­tu­a­ci­ja u BiH ne mo­že se po­re­di­ti sa si­tu­a­ci­jom u Ira­ku. Ne po­sto­je slič­no­sti. Ta­ko­đe, ni­je u mom man­da­tu da ana­li­zi­ram ni­ti da osu­đu­jem ame­rič­ku spolj­nu po­li­ti­ku.

Ali, kre­ni­mo od po­čet­ka: BiH že­li da se pri­dru­ži EU, to je či­nje­ni­ca. S dru­ge stra­ne, EU je Bo­sni i Her­ce­go­vi­ni po­nu­di­la mo­guć­nost član­stva. Ne­ma smi­sla go­vo­ri­ti o „iz­la­znoj stra­te­gi­ji“ ako će BiH po­sta­ti čla­ni­ca EU. Uni­ja je u vi­še na­vra­ta po­ka­za­la da je ov­de ka­ko bi pru­ži­la po­moć i po­dr­šku ze­mlji za što br­ži i efi­ka­sni­ji na­pre­dak na tom pu­tu. Mi smo pri­sut­ni u BiH i osta­će­mo ov­de ka­ko bi­smo po­mo­gli ze­mlji kroz ceo pro­ces in­te­gra­ci­je u EU. Čak pla­ni­ra­mo da po­ja­ča­mo na­še pri­su­stvo ka­da se do­ne­se od­lu­ka o za­tva­ra­nju OHR-a.

Hva­ljen kao tri­jumf mo­der­nog dr­žav­ni­štva, Dej­ton je ipak u kri­zi. Ka­ko ra­ste strah od ra­di­ka­li­za­ci­je, še­fi­ca evrop­ske di­plo­ma­ti­je, ba­ro­ne­sa Ešton, BiH je pro­gla­si­la za pri­o­ri­tet EU ove go­di­ne. Ima­ju­ći u vi­du že­lju BiH da uđe u NA­TO i EU, da li mo­že­mo oče­ki­va­ti pri­ti­sak da se oja­ča­ju fe­de­ral­ne in­sti­tu­ci­je ka­ko bi Bo­sna po­sta­la funk­ci­o­nal­na dr­ža­va?

Re­for­me su neo­p­hod­ne ako ze­mlja že­li da bu­de u sta­nju da nor­mal­no funk­ci­o­ni­še unu­tar struk­tu­ra EU i NA­TO. U iz­ve­šta­ju EU o na­pret­ku ja­sno se de­fi­ni­še pro­gram re­for­mi sva­ke go­di­ne. To je pro­ces kroz ko­ji je sva­ka ze­mlja mo­ra­la da pro­đe to­kom pro­ce­sa pri­dru­ži­va­nja i BiH ni­je iz­u­ze­tak od ovog pra­vi­la. Ako že­li­te da se pri­dru­ži­te bi­lo ko­jem klu­bu, mo­ra­te da po­štu­je­ta pra­vi­la član­stva. Isto vre­di za BiH.

But­mir­ski pro­ces do­ži­veo je ne­u­speh. Pa­ket re­for­mi je Bo­šnja­ci­ma bio ne­do­vo­ljan a Sr­bi­ma i Hr­va­ti­ma su­vi­še ra­di­ka­lan. U Re­pu­bli­ci Srp­skoj čak tvr­de da pred­lo­zi iz But­mi­ra šte­te Dej­ton­skom spo­ra­zu­mu. Ta­ko se do­šlo do za­ključ­ka da Bo­sna mo­ra da se po­mi­ri s tim ka­kva je, a ve­li­ke si­le mo­ra­ju da na­sta­ve da po­dr­ža­va­ju i naj­ma­nji na­pre­dak. Da li i da­lje mi­sli­te da će, ka­ko ste jed­nom re­kli, „zbog pro­pa­log po­ku­ša­ja da se do­go­vo­re, bo­san­ski li­de­ri od­go­va­ra­ti pred isto­ri­jom“?

Ono što sam re­kao za va­še no­vi­ne pro­šlog ok­to­bra vre­di i da­nas. Svi mi od­go­va­ra­mo isto­ri­ji i na­šim na­sled­ni­ci­ma. Šte­ta je što pre­go­vo­ri u But­mi­ru ni­su is­ko­ri­šće­ni ka­ko bi se na­pra­vio ve­li­ki na­pre­dak. Po­treb­no je mno­go str­plje­nja i od­luč­no­sti da se po­stig­ne spo­ra­zum ko­ji je svi­ma pri­hva­tljiv, ali za ta­ko ne­što je pre sve­ga po­treb­na po­li­tič­ka hra­brost i kon­struk­tiv­na vo­lja svih uče­sni­ka, a to je u But­mi­ru ne­do­sta­ja­lo. Pi­ta­nje ustav­ne re­for­me ne­će ne­sta­ti s dnev­nog re­da. Svi li­de­ri mo­ra­ju da bu­du sve­sni te či­nje­ni­ce, mo­ra­ju da sma­nje svo­je mak­si­ma­li­stič­ke zah­te­ve ka­ko bi se do­šlo do re­še­nja. Ov­de sam da na sva­ki mo­gu­ći na­čin po­mog­nem i olak­šam či­tav ovaj pro­ces, ali ko­nač­ni do­go­vor je u ru­ka­ma po­li­tič­kih li­de­ra.

Svi se sla­žu da si­tu­a­ci­ja dva en­ti­te­ta ne funk­ci­o­ni­še do­bro, da su re­for­me blo­ki­ra­ne, pa Vam EU da­je ve­li­ku moć da bi­ste kon­tro­li­sa­li ten­zi­je. U RS Vas op­tu­žu­ju za „dik­ta­tor­sku moć“. Me­đu­tim, u po­sled­nje vre­me ne ko­ri­sti­te svo­ja ši­ro­ka „bon­ska ovla­šće­nja“. Da li su Va­šing­ton i Bri­sel, uoči iz­bo­ra u BiH u ok­to­bru, od­u­sta­li od tvr­de po­li­ti­ke ka­ko ne­ko­o­pe­ra­tiv­nim lo­kal­nim li­de­ri­ma ne bi po­di­gli po­pu­lar­nost u na­o­štre­nim na­ci­o­nal­nim ba­za­ma?

Bon­ska ovla­šće­nja su deo man­da­ta vi­so­kog pred­stav­ni­ka i uko­li­ko se uka­že po­tre­ba za tim po­no­vo ću ih ko­ri­sti­ti, to je sve. Ipak, ne­ću ih ko­ri­sti­ti sa­mo za­to što ova ili ona oso­ba u BiH ve­ru­je da bi to tre­ba­lo da uči­nim, ili da bih ume­sto iza­bra­nih do­ma­ćih li­de­ra re­šio pi­ta­nja ko­ja se ti­ču in­te­gra­ci­je u EU.

Dru­gi deo va­šeg pi­ta­nja je či­sta spe­ku­la­ci­ja i ja se ti­me ni­ka­da ne ba­vim. Ja­sno je šta že­le i Bri­sel i Va­šing­ton: BiH ko­ja efi­ka­sno spro­vo­di re­for­me i ko­ja ne­po­vrat­no ide pu­tem član­stva u EU.

Biv­ši ko­me­sar za pro­ši­re­nje Oli Ren je jed­nom re­kao da se „u EU ne mo­gu pri­ma­ti pro­tek­to­ra­ti“. Da li to zna­či da Ve­će za im­ple­men­ta­ci­ju Dej­ton­skog spo­ra­zu­ma na­me­ra­va da BiH pre­pu­sti do­ma­ćoj de­mo­kra­ti­ji i po­vu­če OHR?

OHR će bi­ti za­tvo­ren ka­da bu­du spro­ve­de­ni ci­lje­vi i uslo­vi ko­je je Sa­vet za spro­vo­đe­nje mi­ra po­sta­vio u fe­bru­a­ru 2008, ne pre to­ga.

Po­na­vlja­te da se ni­su ste­kli uslo­vi za po­vla­če­nje OHR-a. Šta to pre­ci­zni­je zna­či?

Ni­su se u pot­pu­no­sti ostva­ri­la tri ci­lja: ras­po­de­la i re­gu­li­sa­nje dr­žav­ne imo­vi­ne, voj­ne imo­vi­ne i za­tva­ra­nja ure­da u Brč­kom. Na po­te­zu su tri vla­de.

Li­či na raz­go­vor o teh­nič­kim pi­ta­nji­ma. Ka­ko sto­ji stvar s po­li­tič­kim pi­ta­nji­ma i sa­gla­sno­sti­ma, ko­ja su u sr­ži svih pro­ble­ma?

To je do­bro pi­ta­nje. Ja sam go­vo­rio o pet ci­lje­va i dva uslo­va, a dru­gi uslov go­vo­ri o sta­bil­noj po­li­tič­koj si­tu­a­ci­ji i pot­pu­nom is­pu­nja­va­nju Dej­ton­skog spo­ra­zu­ma. O is­pu­nje­nju tog dru­gog uslo­va, do­sta po­li­tič­kog, mo­že da od­lu­či­je sa­mo Ve­će za im­ple­men­ta­ci­ju mi­ra. Mi­slim da smo na do­brom pu­tu ka tran­sfor­ma­ci­ji.

Tvr­de da Bri­sel že­li da Vam ogra­ni­či auto­ri­tet, ali su SAD pro­tiv jer se pla­še da bi Re­pu­bli­ka Srp­ska mo­gla da sle­di pri­mer Ko­so­va. Ka­ko stva­ri sa­da sto­je?

Po­no­vo – to su či­ste spe­ku­la­ci­je. Moj man­dat je isti kao što je bio: osi­gu­ra­ti da Dej­ton­ski mi­rov­ni spo­ra­zum bu­de u pot­pu­no­sti spro­ve­den. Ne­ma bi­lo ka­kvih pa­ra­le­la iz­me­đu si­tu­a­ci­je na Ko­so­vu i u BiH. Me­đu­tim, isti­na je da, na ne­ki na­čin, u me­đu­na­rod­noj za­jed­ni­ci vla­da ras­po­lo­že­nje da se što ma­nje ko­ri­ste bon­ska ovla­šće­nja, da se što ma­nje ko­ri­sti mi­kro­me­nadž­ment a da isto­vre­me­no bu­de vi­še lo­kal­ne od­go­vor­no­sti.

Da li se ja­ča­njem sve­sti o lo­kal­noj od­go­vor­no­sti mo­gu sma­tra­ti i uoč­lji­vo in­ten­zi­vi­ra­ni kon­tak­ti re­gi­o­nal­nih li­de­ra u po­sled­nje vre­me?

Vi­dim da se u re­gi­o­nu po­ja­vlju­je no­va struk­tu­ra, da se gra­di no­va struk­tu­ra ju­go­i­stoč­ne Evro­pe. De­set go­di­na po­sle Za­gre­bač­ke de­kla­ra­ci­je mi smo sa­da u ne­kom dru­gom re­gi­o­nu. Sve­do­ci smo re­gi­o­nal­ne ko­o­pe­ra­ci­je, kon­struk­tiv­ne i do­bre at­mos­fe­re. Sr­dač­no po­dr­ža­vam ini­ci­ja­ti­ve pred­sed­ni­ka Bo­ri­sa Ta­di­ća – De­kla­ra­ci­ju o Sre­bre­ni­ci, Is­tan­bul­sku de­kla­ra­ci­ju, su­sret Ig­man­ske ini­ci­ja­ti­ve. Sa­mo pre ne­ko­li­ko da­na odr­žan je su­sret pred­sed­ni­ka BiH, Hr­vat­ske, Cr­ne Go­re i Sr­bi­je. Pre ne­ko­li­ko da­na sam u dru­štvu s pred­sed­ni­kom Hr­vat­ske Ivom Jo­si­po­vi­ćem u Re­pu­bli­ci Srp­skoj po­se­tio me­sta zlo­či­na. Tu je bio i Mi­lo­rad Do­dik, ali i Su­lej­man Ti­hić.

Po­red re­gi­o­nal­ne sa­rad­nje od­ne­dav­no mo­že­mo da go­vo­ri­mo i o re­gi­o­nal­nom po­mi­re­nju. To je ve­o­ma, ve­o­ma zna­čaj­no. To da­je nov kva­li­tet re­gi­o­nu. Ne za­bo­ra­vlja­mo pro­šlost, ali gra­di­mo bu­duć­nost. To je ne­što što ni­je po­sto­ja­lo pre sa­mo ne­ko­li­ko me­se­ci. Zbog to­ga sam ve­o­ma sre­tan.

Da li su sa­da­šnji re­gi­o­nal­ni kon­tak­ti po­ru­ka da oni ko­ji se dr­že ja­kog na­ci­o­na­li­zma ne­ma­ju per­spek­ti­vu?Da će ih tok do­ga­đa­ja uklo­ni­ti?

Po­li­ti­ča­ri su uvek prag­ma­ti­ča­ri i zna­ju da pre­po­zna­ju sig­na­le vre­me­na. Za one ko­ji zna­ju šta zna­či EU, si­gu­ran sam da će se re­to­ri­ka na ovim pro­sto­ri­ma me­nja­ti a da ni­ko zbog to­ga ne bu­de ma­nje Sr­bin ili ma­nje Bo­šnjak. Ne­ke stan­dard­ne re­per­to­a­re tre­ba me­nja­ti.

Svo­je­vre­me­no ste u jed­noj emi­si­ji uče­stvo­va­li za­jed­no s pre­mi­je­rom RS Mi­lo­ra­dom Do­di­kom. Obo­ji­ci je bi­lo po­sta­vlje­no isto pi­ta­nje: ka­ko vi­di­te BiH za dve go­di­ne. Do­dik je od­go­vo­rio „bez In­cka“, Vi ste od­go­vo­ri­li „bez Do­di­ka“. Mo­gu­će je da obo­ji­ca osta­ne­te, ali i da vas obo­ji­ce ne bu­de. Šta sa­da ka­že­te?

Osta­jem kod svog od­go­vo­ra, ali u po­li­ti­ci je sve mo­gu­će.

Is­tan­bul­ska de­kla­ra­ci­ja po­kre­nu­la je kon­tak­te na re­la­ci­ji Bo­ris Ta­dić – Ha­ris Si­laj­džić. Ka­kva su Va­ša pred­vi­đa­nja o re­ak­ci­ja­ma iz Ba­nja­lu­ke?

Ne vi­dim ni­šta lo­še u to­me, na­pro­tiv. I BiH i Sr­bi­ja ima­ju iste am­bi­ci­je a to je da po­sta­nu deo EU. Po­red to­ga, ako ima ne­re­še­nih pi­ta­nja iz­me­đu dve dr­ža­ve, je­di­ni na­čin da se ona re­še je pu­tem di­ja­lo­ga. Mi­slim da Ba­nja­lu­ka ne­ma ni­šta pro­tiv sa­rad­nje.

Što se ti­če Tur­ske, nje­na ulo­ga je bi­la oko odr­ža­va­nja tri­la­te­ral­nih raz­go­vo­ra sa Hr­vat­skom i BiH s jed­na stra­ne, i Sr­bi­jom i BiH s dru­ge stra­ne. „Is­tan­bul­ska de­kla­ra­ci­ja“, ko­ju su kra­jem apri­la pot­pi­sa­li pred­sed­ni­ci Sr­bi­je, BiH i Tur­ske oba­ve­za­la je tri ze­mlje da po­bolj­ša­ju svo­je me­đu­sob­ne od­no­se i da da­ju po­dr­šku te­ri­to­ri­jal­nom in­te­gri­te­tu i šan­sa­ma za evro­a­tlant­sku in­te­gra­ci­ju BiH.

BiH je 450 go­di­na bi­la pod kon­tro­lom Osman­ske im­pe­ri­je, po­tom je 40 go­di­na bi­la deo Austro-Ugar­ske. Tur­ska je da­nas je­dan od glav­nih po­sred­ni­ka u Bo­sni, a Vi ste Austri­ja­nac. Mi­sli­te li da ove isto­rij­ske ve­ze po­ma­žu u kre­i­ra­nju bo­lje bu­duć­no­sti BiH?

Re­gi­o­nal­na srad­nja je je­dan od stu­bo­va EU i sva­ka ini­ci­ja­ti­va u tom sme­ru je do­bro­do­šla. Sva­ka po­zi­tiv­na ener­gi­ja je do­bro­do­šla, bi­lo da do­la­zi od me­đu­na­rod­ne za­jed­ni­ce, Cr­ne Go­re, Sr­bi­je, Hr­vat­ske ili Tur­ske. Austri­ja je naj­ve­ći in­ve­sti­tor u re­gi­o­nu i naj­ve­ći part­ner u tr­go­vi­ni. Sre­tan sam zbog to­ga, ali ja vi­še ni­sam austrij­ski am­ba­sa­dor.

An­ga­žo­va­nje Tur­ske, ko­ja ima svu po­dr­šku SAD, mo­že da se tu­ma­či i kao po­tvr­da ne­u­spe­ha po­li­ti­ke Eu u Bo­sni, pa i Vas lič­no. Ka­ko to ko­men­ta­ri­še­te?

Ne sla­žem se s va­ma. Vred­nost tr­go­vi­ne Tur­ske s Ru­si­jom iz­no­si 40 mi­li­jar­di evra. Ak­tiv­ni su u mno­gim obla­sti­ma. Ali, ak­tiv­na je i EU. Ov­de je EUFOR, pa Po­li­cij­ska mi­si­ja EU. Ima­mo broj­nu de­le­ga­ci­ju u BiH, jed­nu od naj­ve­ćih, ima­mo spe­ci­jal­nog pred­stav­ni­ka EU. Po­moć evrop­skih ze­ma­lja BiH me­ri se mi­li­jar­da­ma evra. Evrop­ska uni­ja s tra­di­ci­o­nal­nim pri­ja­te­lji­ma BiH – uklju­ču­ju­ći SAD, Ru­si­ju, Tur­sku i dru­ge – ima ozbi­ljan za­da­tak u BiH i pri­o­ri­te­te na ko­je se mo­ra­mo fo­ku­si­ra­ti. Ak­tiv­no­sti u pro­šlo­sti su bi­le uspe­šne i na­sta­vi­će­mo od­luč­no tim pu­tem.