Ivan Ivanović Foks
Šta spaja Seku Aleksić, Ivana Zeljkovića i Ivana Ivanovića? Zajednička TV stanica na kojoj trenutno slove kao programske zvezde.
Narodna pevačica privršava višemesečni izbor svoje „desne ruke“. Sasvim se suzio početno veliki broj zainteresovanih u borbi za mesto posilnog ove estradne generalice. Ali, s obzirom na obećanu jednogodišnju platu, razumljiva je jagma i za tu službu u zemlji rastuće nezaposlenosti.
Koliki dobitak za Foks predstavlja rijaliti šou „Moja desna ruka“ preračunavaju verovatno unutar same TV kuće. Sa kvizom „Želite li da postanete milioner“ nema, međutim, neizvesnosti. Posrećilo im se da u svom pohodu po ovdašnjim TV stanicama Zeka Milioner svrati malo i do njih. Hoće li se tu i zadržati zavisi od predusretljivosti domaćina prema njegovim zahtevima. Ko želi u kolo s „brendom“ mora da igra kako on svira.
Sasvim je drugi slučaj s Ivanom Ivanovićem. Kao izrazito „lokalni proizvod“, on je isključiva i, reklo bi se, dugoročna Foksova investicija. U „Keš taksiju“ pokazao se odlično. Pokazao je spretnost u komunikaciji sa „mušterijama“ raznih vrsta, ispoljio prijatnu vedrinu i pristojnu duhovitost. „Iskakanje“ iz stila omaklo mu se tek nedavno, pošto je već umnožio svoje TV uloge. Prvo mu je povereno da vodi specijalne emisije rijalitija „Survivor“, gde mu se proširio prostor slobode, improvizacije, spontanog reagovanja. A sada mu je povereno i „Veče sa Ivanom Ivanovićem“.
Mnogo snage potrebno je da se ponese već teret samog naslova. Valja imati brzu pamet, pre svega. I uz veliki timski rad, uz dobre scenariste i „vicmejkere“, u pitanju je ipak predstava jednog čoveka.
To je koncept nove (stare) Foksove kolažne emisije u kojoj se računa na simpatičnu pojavu, lični šarm, smisao za šalu, ukupnu „personalnost“ voditelja. Posle dva ne baš uspešna pokušaja sa varijacijom na temu „kasnovečernji zabavni šou“, sada je Ivanu Ivanoviću prepušteno da publiku zabavlja i zasmejava, da razgovara s gostima, da komentariše pojave, ljude i događaje...
Sudeći po emisiji u kojoj su učestvovale njegove gorepomenute kolege, Ivan Ivanović se u tom delu programa snalazi bez problema, spreman da zapitkuje, ćaska, provocira taman koliko dolikuje. Po ivici se, izgleda, kreće u humorističkim pasažima, tamo gde se slike i prilike tretiraju s različitom dozom šaljivo-ironično-satiričnog ukrštanja, ali povremeno i s naznakama uvredljivog. Gde je ta granica preko koje bi I. I. i njegova TV kuća opet mogli da zasluže opomenu Republičke radiodifuzne agencije moraće oprezno zajednički da opipavaju. A šta je mera koju su sami sebi odredili ostaje da se vidi tokom ciklusa koji je tek počeo.