SPC je jedinstvena
„U slučaju da oni koji ostanu u sukobu s patrijarhom i Saborom nastave sa eventualnim anticrkvenim aktivnostima i podrivanjem crkvenog poretka, postoji mogućnost da se odlukom Crkvenog suda nađu van Crkve, kao što je to slučaj sa Simeonom Vilovskim i nekadašnjim crnorečkim sabratom Draganom Davidovićem“, kaže protosinđel Sava Janjić, zamenik nastojatelja manastira Visoki Dečani i urednik Informativne službe Eparhije raško-prizrenske, u intervjuu „Politici”.
– Ovde nije reč ni o kakvom raskolu i to je i sam vladika Artemije vrlo jasno rekao. Reč je o crkvenom i kanonskom prestupu. SPC je jedinstvena i svi episkopi su potpisali odluke Sabora početkom maja ove godine – ističe otac Sava.
Kakva je trenutna situacija u manastiru Crna Reka?
Život u manastiru se odvija normalno i uobičajeno, novi iguman manastira je preuzeo sve administrativne dužnosti. Dakle svetinja i dalje živi. Istovremeno se pregledaju manastirske knjige i popisuje inventar radi detaljnog izveštaja mitropolitgu Amfilohiju. Deo pokretne imovine koje je prema svedočanstvima svedoka ranije bratstvo bilo iznelo van manastira je jednim delom vraćeno. Naravno, treba pregledati i ostali inventar jer je po Ustavu SPC sve to vlasništvo manastira i eparhije i treba da služi monasima koji žive uz kivot svetog Petra Koriškog.
Koje kanonske mere mogu biti preduzete protiv monaha koji su napustili manastir bez kanonskog otpusta?
Vrste kanonskih mera, kada će i kako one biti preduzete isključivo zavisi od mitropolita Amfilohija, ali i od spremnosti odbeglih monaha da se pokaju i vrate u crkveno-kanonski poredak. Lično ne bih da bilo šta prejudiciram, ali mogu da pomenem šta pravila eventualno predviđaju. Prema kanonima i Pravilniku monaškog života po Ustavu SPC monasi ne smeju samovoljno napuštati manastir bez saglasnosti nadležnog arhijereja niti prelaziti na teritorije drugih eparhija bez saglasnosti tamošnjeg episkopa. Mere koje se mogu protiv njih preduzeti su epitimija, crkvena kazna zabrane sveštenodejstva i pričešća, na određeno vreme. To su crnorečki monasi već ranije dobili od episkopa Atanasija i posle im je ta epitimija ukinuta, ali ako se ne vrate u pokajanju u eparhiju svom episkopu može da sleduje i crkveno-sudski postupak, kao u slučaju Dragana Davidovića i Vilovskog koji su raščinjeni i razmonašeni odlukom Crkvenog suda. Posebno otežavajuća okolnost jeste da su odbegli monasi otišli bez ijednog valjanog kanonskog razloga, niko ih ne tera ili zlostavlja ili vrši pritisak da menjaju svoju veru i slično, odnosno nema kanonskih razloga i zato im nije udovoljeno da dobiju otpust samo zato što oni tako hoće. Oni su napustili manastir s moštima svetog Petra Koriškog da žive kod privatnog lica koje je već poznato po svojim anticrkvenim delatnostima. Takođe, oni nastavljaju sa širenjem neistina u medijima i javnosti o situaciji u Eparhiji raško-prizrenskoj. Nisu se ni javili nadležnom episkopu žičkom i žive praktično bez redovne komunikacije s lokalnim episkopom i sveštenstvom. Jasno je da nijedan episkop ne može da ih primi u svoj manastir ili eparhiju bez kanonskog otpusta jer bi i sam podlegao kanonskoj krivici.
Kako ocenjujete stanje u Eparhiji raško-prizrenskoj?
(/slika2)Situacija u eparhiji je redovna i bogosluženja se redovno vrše u svim hramovima i manastirima i nema nijednog napuštenog manastira u eparhiji. Insinuacije o navodnom egzodusu monaštva su besmislica. Činjenica je da jedan broj monaha i monahinja traži neko utočište van eparhije jer ne žele da žive prema crkvenim pravilima, ali od februara do danas, a po svemu sudeći i nadalje, niko neće dobiti kanonski otpust jer je čvrst stav Jerarhije SPC i patrijarha da nema razloga za napuštanje manastira i eparhije posebno na ovim stradalnim prostorima i da bi to značilo sektašenje i grupašenje koje je štetno za Crkvu. Monaštvo podrazumeva odgovornost i poredak. Crkva počiva na poslušnosti patrijarhu, Saboru i nadležnom episkopu i lični odnosi s duhovnikom ne mogu se stavljati iznad crkvenog poretka i uzimati kao izgovor za narušavanje crkvenih pravila. Nema nikakve političke ili zavereničke pozadine već je reč, kako je ustanovljeno, o ozbiljnim kanonskim i finansijskim prekršajima pojedinih ljudi u ranijoj Eparhijskoj upravi koje je Crkva bila prinuđena da sankcioniše u cilju očuvanja svog moralnog i duhovnog integriteta i ugleda.
J. Čalija