Pirati sa reke Kišon

05. 06. 2010. 22:00

Pr­vi čo­vek izra­el­ske taj­ne slu­žbe, Mo­sa­da, Me­ir Da­gan, go­vo­re­ći pred od­bo­rom za spolj­nu po­li­ti­ku i od­bra­nu izra­el­skog Kne­se­ta is­ta­kao je po­čet­kom ove sed­mi­ce da su se „stra­te­ške ve­ze iz­me­đu Je­ru­sa­li­ma i Va­šing­to­na po­la­ko pro­me­ni­le od kra­ja hlad­nog ra­ta”. „Ma­lo po ma­lo, Izra­el po­sta­je ma­nje stra­te­ški va­žan za Ame­ri­ku”, re­kao je šef Mo­sa­da, do­da­ju­ći da je za Va­šing­ton re­ša­va­nje izra­el­sko-pa­le­stin­skog kon­flik­ta po­sta­lo ma­nje va­žno kad su shva­ti­li da ni­jed­na stra­na ni­je sprem­na za do­go­vor.

Mo­sa­dov pr­vi čo­vek mi­slio je pre sve­ga na to što se naj­ve­ći deo ame­rič­kog an­ga­žo­va­nja na Bli­skom is­to­ku usme­rio na Irak i Av­ga­ni­stan, bu­du­ći da je ovo­ne­delj­ni do­ga­đaj sa izra­el­skim osva­ja­njem bro­do­va upu­će­nih u po­jas Ga­ze još jed­nom po­tvr­dio da stra­te­ško izra­el­sko-ame­rič­ko pri­ja­telj­stvo osta­je na sna­zi bez ob­zi­ra na pro­me­nu po­li­ti­ke ko­ju je Ba­rak Oba­ma do­neo u Be­lu ku­ću.

SAD su prak­tič­no je­di­na za­pad­na si­la ko­ja ni­je osu­di­la što su izra­el­ski mor­na­rič­ki ko­man­do­si osvo­ji­li flo­ti­lu pri če­mu je po­gi­nu­lo de­ve­to­ro lju­di. Šta­vi­še, ame­rič­ki pot­pred­sed­nik Džo­zef Baj­den je otvo­re­no re­kao da Izra­el ima „ap­so­lut­no pra­vo da bri­ne o svo­jim bez­bed­no­snim in­te­re­si­ma”, do­da­ju­ći da je „za Izra­el le­gi­tim­no da ka­že 'Ja ne znam šta je na tom bro­du. Ti ti­po­vi (Ha­mas) su is­pa­li­li 3.000 ra­ke­ta na mo­je gra­đa­ne”.

I za­i­sta i ne ču­di izra­el­ska pre­do­stro­žnost, ali bu­du­ći da je pre­sre­ta­nju flo­ti­le po­gi­nuo i je­dan de­vet­na­e­sto­go­di­šnji ame­rič­ki dr­ža­vlja­nin tur­skog po­re­kla u ko­jeg je pu­ca­no čak pet pu­ta, te­ško je za­mi­sli­ti da bi Baj­den imao to­li­ko ra­zu­ma­va­nja da ni­su u pi­ta­nju Izra­el­ci. Ne sa­mo to, ne­go bi ova­kvu „di­plo­mat­sku tak­tič­nost” Oba­mi­ne ad­mi­ni­stra­ci­je u slu­ča­ju ne­ke dru­ge ze­mlje osu­di­li pre sve­ga opo­zi­ci­o­ni re­pu­bli­kan­ci.

Bez ob­zi­ra što blo­ka­da, ka­ko opi­su­je biv­ši pred­sed­nik ame­rič­kog Sa­ve­ta za me­đu­na­rod­ne od­no­se Le­sli Gelb, „ni­je sa­vr­še­no ra­ci­o­nal­na, ali je sa­vr­še­no le­gal­na”, Izra­el­ci su bra­ne­ći blo­ka­du Ga­ze oči­gled­no upa­li u zam­ku onih ko­ji su že­le­li da po­ve­ća­ju me­đu­na­rod­ni pri­ti­sak da se uklo­ni blo­ka­da, po­tom da ugro­ze izra­el­sko-tur­ske od­no­se i da po ko zna ko­ji put na­ru­še imidž je­vrej­ske dr­ža­ve.

Upr­kos to­me što je po­tvr­đe­no da je na bro­do­vi­ma upu­će­nim u Ga­zi bi­lo i pri­pad­ni­ka or­ga­ni­za­ci­ja ko­je su bli­ske me­đu­na­rod­nim te­ro­ri­stič­kim or­ga­ni­za­ci­ja­ma, pri­ti­sak na Izra­el da uki­ne blo­ka­du Ga­ze ne pa­da, dok je sve evi­dent­ni­je da je Je­ru­sa­lim iz­gu­bio prak­tič­no je­di­nog pri­ja­te­lja u re­gi­o­nu – An­ka­ru.

Or­ga­ni­za­to­ri flo­ti­le za Ga­zu us­pe­li su da pro­blem Ga­ze iz­me­ste na sa­svim dru­gi te­ren te da u zad­nji plan sta­ve to da je su­šti­na pri­če u to­me što Ha­mas ne že­li da sa­ra­đu­je sa ume­re­nim Fa­ta­hom i for­mi­ra za­jed­nič­ku vla­du Pa­le­stin­ske upra­ve, ko­ja bi kon­tro­li­sa­la ne sa­mo Za­pad­nu oba­lu već i po­jas Ga­ze. Sve u sve­mu, pi-ar bit­ka je za Je­ru­sa­lim iz­gu­blje­na a Izra­el­ci su u jav­no­sti po­no­vo „lo­ši mom­ci”.

Ša­ljiv­dži­je već pre­po­ru­ču­ju izra­el­skoj mor­na­ri­ci da ume­sto što pri­pre­ma svo­je ko­man­do­se na re­ci Ki­šon, po­ša­lje ih u se­la na pri­o­ba­lju So­ma­li­je kod is­ku­snih so­mal­skih pi­ra­ta ko­ji su se već iz­ve­šti­li da osvo­je pre­ko­o­ke­an­ske bro­do­ve i to naj­če­šće bez ijed­ne žr­tve ili is­palj­nog met­ka.

Re­ka Ki­šon je u Izra­e­lu po­zna­ta i po za­ga­đe­no­sti ko­ja do­du­še ne mo­že ni da se upo­re­di oba­lom Lu­i­zi­ja­ne ko­ju već da­ni­ma za­plju­sku­je naf­ta, ko­ja ši­klja iz ha­va­ri­sa­ne pod­vod­ne bu­šo­ti­ne Bri­tiš pe­tro­le­u­ma. Ovaj ener­get­ski gi­gang ne sa­mo što je po­tro­šio vi­še od mi­li­jar­du do­la­ra po­ku­ša­va­ju­ći da sa­ni­ra ha­va­ri­ju na naft­noj plat­for­mi u Mek­sič­kom za­li­vu, već je dr­žav­ni tu­ži­lac SAD po­kre­nuo kri­vič­nu is­tra­gu za od­go­vor­nost u ovom slu­ča­ju, dok ne­ki ana­li­ti­ča­ri pro­ce­nju­ju da ukup­ni ceh za Bri­tiš pe­tro­lum iz­no­si­ti čak 37 mi­li­jar­di do­la­ra. Be­la ku­ća im je već is­po­ru­či­la ra­čun od 69 mi­li­o­na do­la­ra za tro­ško­ve či­šće­nja iz­li­ve­ne naf­te, ali gnev ame­rič­ke ad­mi­ni­stra­ci­je je sve ve­ći ta­ko ne­ki ana­li­ti­ča­ri ka­ću da ih ne bi za­ču­di­lo da po­li­cij­ske li­si­ce za­zvec­ka­ju u se­di­štu ove kom­pa­ni­je.

Dok Oba­mi naf­ta u Mek­sič­kom za­li­vu pre­ti kao svo­je­vre­me­no ura­gan Ka­tri­na Džor­džu Bu­šu, ne­mač­ka kan­ce­lar­ka An­ge­la Mer­kel se su­o­ča­va sa pra­vom ki­šom ostav­ki, od lo­kal­nih par­tij­skih li­de­ra do pred­sed­ni­ka Ne­mač­ke. Šta­vi­še, i za­jed­nič­ka evrop­ska va­lu­ta kli­zi niz­br­do ta­ko da ne­mač­ka „gvo­zde­na frau” pro­ži­vlja­va te­ške dr­žav­nič­ke tre­nut­ke.

Ne idu joj na ru­ku ni te­o­re­ti­ča­ri za­ve­re ko­ji ka­žu da se o even­tu­al­noj „sa­hra­ni evra” od­lu­ču­je da­nas na­do­mak Bar­se­lo­ne, po­sled­njeg da­na go­di­šnjeg sa­stan­ka Bil­der­berg gru­pe. Ipak, upra­vo su na sa­stan­ci­ma ove taj­no­vi­te ne­for­mal­ne gru­pe svet­skih moć­ni­ka na­sta­le i ide­je ko­je su uvek vo­di­le sve ja­čim evrop­skim in­te­gra­ci­ja­ma. Su­vi­še je ulo­že­no u pro­je­kat „evra” da bi se tek ta­ko br­zo pu­stio niz vo­du.

Ne­nad Ra­di­če­vić