Pirati sa reke Kišon
Prvi čovek izraelske tajne službe, Mosada, Meir Dagan, govoreći pred odborom za spoljnu politiku i odbranu izraelskog Kneseta istakao je početkom ove sedmice da su se „strateške veze između Jerusalima i Vašingtona polako promenile od kraja hladnog rata”. „Malo po malo, Izrael postaje manje strateški važan za Ameriku”, rekao je šef Mosada, dodajući da je za Vašington rešavanje izraelsko-palestinskog konflikta postalo manje važno kad su shvatili da nijedna strana nije spremna za dogovor.
Mosadov prvi čovek mislio je pre svega na to što se najveći deo američkog angažovanja na Bliskom istoku usmerio na Irak i Avganistan, budući da je ovonedeljni događaj sa izraelskim osvajanjem brodova upućenih u pojas Gaze još jednom potvrdio da strateško izraelsko-američko prijateljstvo ostaje na snazi bez obzira na promenu politike koju je Barak Obama doneo u Belu kuću.
SAD su praktično jedina zapadna sila koja nije osudila što su izraelski mornarički komandosi osvojili flotilu pri čemu je poginulo devetoro ljudi. Štaviše, američki potpredsednik Džozef Bajden je otvoreno rekao da Izrael ima „apsolutno pravo da brine o svojim bezbednosnim interesima”, dodajući da je „za Izrael legitimno da kaže 'Ja ne znam šta je na tom brodu. Ti tipovi (Hamas) su ispalili 3.000 raketa na moje građane”.
I zaista i ne čudi izraelska predostrožnost, ali budući da je presretanju flotile poginuo i jedan devetnaestogodišnji američki državljanin turskog porekla u kojeg je pucano čak pet puta, teško je zamisliti da bi Bajden imao toliko razumavanja da nisu u pitanju Izraelci. Ne samo to, nego bi ovakvu „diplomatsku taktičnost” Obamine administracije u slučaju neke druge zemlje osudili pre svega opozicioni republikanci.
Bez obzira što blokada, kako opisuje bivši predsednik američkog Saveta za međunarodne odnose Lesli Gelb, „nije savršeno racionalna, ali je savršeno legalna”, Izraelci su braneći blokadu Gaze očigledno upali u zamku onih koji su želeli da povećaju međunarodni pritisak da se ukloni blokada, potom da ugroze izraelsko-turske odnose i da po ko zna koji put naruše imidž jevrejske države.
Uprkos tome što je potvrđeno da je na brodovima upućenim u Gazi bilo i pripadnika organizacija koje su bliske međunarodnim terorističkim organizacijama, pritisak na Izrael da ukine blokadu Gaze ne pada, dok je sve evidentnije da je Jerusalim izgubio praktično jedinog prijatelja u regionu – Ankaru.
Organizatori flotile za Gazu uspeli su da problem Gaze izmeste na sasvim drugi teren te da u zadnji plan stave to da je suština priče u tome što Hamas ne želi da sarađuje sa umerenim Fatahom i formira zajedničku vladu Palestinske uprave, koja bi kontrolisala ne samo Zapadnu obalu već i pojas Gaze. Sve u svemu, pi-ar bitka je za Jerusalim izgubljena a Izraelci su u javnosti ponovo „loši momci”.
Šaljivdžije već preporučuju izraelskoj mornarici da umesto što priprema svoje komandose na reci Kišon, pošalje ih u sela na priobalju Somalije kod iskusnih somalskih pirata koji su se već izveštili da osvoje prekookeanske brodove i to najčešće bez ijedne žrtve ili ispaljnog metka.
Reka Kišon je u Izraelu poznata i po zagađenosti koja doduše ne može ni da se uporedi obalom Luizijane koju već danima zapljuskuje nafta, koja šiklja iz havarisane podvodne bušotine Britiš petroleuma. Ovaj energetski gigang ne samo što je potrošio više od milijardu dolara pokušavajući da sanira havariju na naftnoj platformi u Meksičkom zalivu, već je državni tužilac SAD pokrenuo krivičnu istragu za odgovornost u ovom slučaju, dok neki analitičari procenjuju da ukupni ceh za Britiš petrolum iznositi čak 37 milijardi dolara. Bela kuća im je već isporučila račun od 69 miliona dolara za troškove čišćenja izlivene nafte, ali gnev američke administracije je sve veći tako neki analitičari kaću da ih ne bi začudilo da policijske lisice zazveckaju u sedištu ove kompanije.
Dok Obami nafta u Meksičkom zalivu preti kao svojevremeno uragan Katrina Džordžu Bušu, nemačka kancelarka Angela Merkel se suočava sa pravom kišom ostavki, od lokalnih partijskih lidera do predsednika Nemačke. Štaviše, i zajednička evropska valuta klizi nizbrdo tako da nemačka „gvozdena frau” proživljava teške državničke trenutke.
Ne idu joj na ruku ni teoretičari zavere koji kažu da se o eventualnoj „sahrani evra” odlučuje danas nadomak Barselone, poslednjeg dana godišnjeg sastanka Bilderberg grupe. Ipak, upravo su na sastancima ove tajnovite neformalne grupe svetskih moćnika nastale i ideje koje su uvek vodile sve jačim evropskim integracijama. Suviše je uloženo u projekat „evra” da bi se tek tako brzo pustio niz vodu.
Nenad Radičević